Moja Republika Kamena

Autor: , 10-03-2016
Moja Republika Kamena
Bilo je lako pisati, bilo je lako to voljeti, ali nije bilo lako objaviti nešto.

Gledajući preko ramena, teško je povjerovati da sam uspjela ispuniti svoj najveći san i objaviti knjigu. Mnogi mi govore kako je hvalevrijedno što sam napisala knjigu i objavila je tako mlada, ali ja imam osjećaj da sam to kasno napravila jer bilo je lako, barem se meni tako činilo, ići kroz život zapisujući sve što sam prolazila (i priželjkivala proći) kada sam voljela svako slovo koje bi nastalo pod mojim perom. Bilo je lako raditi ono što volim, ali nikada nisam mislila da ću doći do toga da ću u rukama držati vlastitu knjigu. Kada je taj trenutak došao, kada sam na tvrdim koricama zurila u svoje ime, jednostavno sam sjedila i grčevito je držala u rukama pitajući se je li moguće da se snovi zaista ostvaruju?

Bilo je lako pisati, bilo je lako to voljeti, ali nije bilo lako objaviti nešto. Prije svega, nisam bila sigurna želim li svoje pisanje podijeliti sa svijetom. Mnoga moja djela bila su dobra, mnoga loša, neka fantastična, a neka samo čitljiva, ali ni jedno dovoljno veliko za svijet. A kada se napokon pojavilo, u proljeće 2012 godine kada mi je bila samo 21 godina, stidljivo i tiho… moj se život okrenuo naopačke.

 “Republika kamena” je priča koja me čekala u kutu kod Onofrijeve fontane kada sam zaboravila disati pod ljepotom Grada. U navali očaranosti i poniznosti pred licem starice znane kao Dubrovačka Republika, stala sam na početku Straduna i postala svjesna svoje trenutne zaljubljenosti, a ova je priča iskoristila trenutak u kojem smo se prepoznale nakon čitavog života potrage jedna za drugom. Bio je to savršen spoj; moja glad za pisanjem i njena žeđ za životom. Taj smo se dan stopile u jedno i potom dvije godine zajedno rasle sve dok ta priča nije izrasla u moje najveće životno postignuće u najljepšem mogućem obliku – onom pismenom.  Slagale smo se savršeno, moja priča i ja. Ona je govorila o zaboravljenim vremenima kada je kameni Grad blistao tako da je izazivao uzdahe čitavog svijeta, a ja bih opčinjeno slušala, zapisivala i povremeno začinila prošlost daškom magije koju sam skupljala čitav život. Spoj povijesti i fantazije bio je tako lak, tako prirodan, da je priča narasla do nebeskih visina, a spoj bogate dubrovačke prošlosti i moje mašte činio se kao nešto za što sam se pripremala… kao da sam oduvijek oštrila svoje pero samo za tu prigodu. Krajnji ishod te harmonijske kolaboracije rezultirao je pričom od tristotinjak stranica koja obećava nastavke, pričom koja povezuje dubrovačkog Kneza, znamenitosti Grada i velikog Marina Getaldića sa čarolijom koju svi trebamo, mladi i stari. Među tim tvrdim koricama smjestile su se tajne, ratovi, ljubavi, izdaje, strahovi, boli, sve ono što ljude čini ljudskima, ulice kojima svaki dan hodamo i sve ono što ne vidimo.

Bilo je tu teških trenutaka, poput čitavih godinu dana nastojanja da objavim priču u koju sam, tada, samo ja vjerovala. Nebrojeno mnogo mailova, poziva, moljenja za pomoć, nebrojeno mnogo prolivenih suza, kapi znoja, guranja kamena uzbrdo, nebrojeno mnogo odbijenica, zatvorenih vrata… ali odustati nikada nije bila opcija. Neuspjeh nije dolazio u obzir. Nakon mukotrpne godine nastojanja doći do bilo kakvog načina da predstavim svijetu svoje djelo, uz pomoć par dobrih ljudi i još gotovo godinu dana poslije, moja je knjiga poprimila svoj oblik i izašla na svjetlo dana; blistava, nasmiješena, spremna za vratiti slavu Republici na jedistven način, nikad prije viđen.

Još uvijek mi se dogode trenutci u kojima se nađem kako držim svoju knjigu u rukama i u nevjerici se pitam, kako mi je to uspjelo? Kako sam od malene djevojčice koja je maštala postati piscem došla do osobe koja je to uistinu postala? U tim trenucima, češćim no što sam voljna priznati, dok prstima prelazim preko svojih tvrdih korica, osjetim golemu zahvalnost i poniznost pod životom. Nikada nisam mislila da imam ono što je potrebno da bih ostvarila svoje najveće snove. A imam, baš kao i svi vi. Ključ je u jednoj jedinoj rečenici koja me vodila kroz najteže trenutke, koja me još uvijek spašava od utapanja: NEUSPJEH NE DOLAZI U OBZIR.

Zahvaljujući njoj, ništa na ovome svijetu, pa ni staze još teže od ove dosada, ne mogu me zaustaviti da nastavim rasti sa svojom pričom koja me strpljivo čekala u kutu kod Onofrijeve fontane.

Moja Republika Kamena.


NOVOSTI

Kulturne poslastice: Izložba instalacija hrvatske umjetnice Anje Jelavić

Tijekom ovoga ljeta, Info centar za mlade INFORMADUR, organizirao je povodom proslave Dana mladih, izložbu mlade hrvatske akademske slikarice i umjetnice, Anje Jelavić pod nazivom "Identitet: prostorno-tjelesne instalacije".


Žarko Dragojević sa bendom Embassy 516 novim spotom najavljuje drugi album

Drugi album dubrovačkog alter-rock kolektiva Embassy 516 uskoro će ugledati svijetlo dana.


Natječaj za Erasmus + stručnu praksu

Sukladno preostalim raspoloživim sredstvima za 2017.g. Sveučilište u Dubrovniku raspisuje peti Erasmus+ Natječaj za stručnu praksu.


DEŠA organizira obrazovne i kreativne radionice

Prijavite se na kreativne i obrazovne edukacije u organizaciji DEŠA Dubrovnik!


Likovne radionice by Lena Kramarić

U sklopu izložbe "Lena Kramarić (35) " organiziraju se i likovne radionice za djecu i odrasle!