Nije sve tako sivo!

Autor: , 17-03-2016
Nije sve tako sivo!
Život u Zagrebu: od škole do šminke

Kažu da život donosi iznenađenja – možda. Iako, smatram da je većina naših životnih puteva usmjereno našim odlukama i vlastitom spremnošću na promjene i rizik. Naravno, sve to začinjeno sa prstohvatom sreće.

Moj razvojni put – u onom ključnom momentu u kojem trebaš odlučiti što ćeš sa svojim životom (to je valjda najstresniji period uopće) – odveo me iz Dubrovnika  na Filozofski fakultet u Zadar (na žalost moje sestre koja je htjela u Zagreb, sorry seka!) na studij pedagogije i filozofije. Mislim da ni tad nisam bila uopće svjesna što želim u životu. Kroz život uče nas da stalno nešto dostižemo, uče nas očekivanjima od samih sebe i težnjom za višim i boljim. Valjda sam i ja "to" čekala i nisam se previše brinula. Doći će samo.

Nakon divnog studentskog života u Zadru, ljubav i još ponešto okolnosti preselilo me u Zagreb. Bila sam uzbuđena što ću početi "ispočetka" život u Zagrebu i još tad sam vjerovala da ću postići sve što želim ako to dovoljno jako želim.  Život u Zagrebu nije lagan. Bila sam rastrgana između toga da sam se veselila promjenama i nepoznanicama, ali s druge strane, nedostajala mi je moja obitelj. Najviše moja sestra blizanka od koje se nisam 25 godina nikad odvojila. S obzirom da se kod mene sve brzo dogodilo, nisam imala nekog vremena prilagodbe. Morala sam se adaptirati, i to brzo. Osim obitelji, nisam osoba koja se previše veže za grad, tako da za Dubrovnikom nikad nisam "patila". Dapače, znala sam da u Dubrovniku nemam nekih mogućnosti za posao i nisam se htjela vratiti.

Onaj prstohvat sreće mi se dogodio na mojoj prvoj prijavi za posao u jednoj srednjoj školi.  Bila je 2012., svi su mi govorili da nemam šanse sa svojim zanimanjem i sveprisutnom krizom. Taj prvi posao bio mi je ulazna karta u školstvo i svijet pedagogije te sam, nakon nekoliko poslova na određeno, dobila posao na neodređeno. Koje olakšanje. Koja divota. Sve nekako kako treba biti.

Posao stručnog suradnika pedagoga u srednjoj školi, sve je samo ne lijep i ugodan. Ne, ne dijelim bombone i ne grlim djecu. Sjećam se da sam svoj prvi radni dan provela u uredu, ne znajući što da radim. Gledala sam hrpu registratora, otvarala foldere u kompjuteru.  Nitko me nije uputio, a na faksu to ne učiš. Puste pedagogijske teorije u praksi ne drže vodu. Kako kažu, bila sam "bačena u vatru" i preživjela sam.

Moram priznati, nakon par mjeseci rada u školi mislila sam da neću moći izdržati. Nema tu pravde, a moraš šutjeti. Nema tu poštovanja, a ne smiješ ništa prigovoriti. Roditelji i djeca imaju apsolutna prava provoditi psihička nasilja u školama i za to nikome ne odgovaraju. Mi u školi o tome još moramo šutjeti, jer ako dođe Inspekcija, još će nas okriviti. Koliko sam puta – samo zato jer sam pedagoginja – skoro dočekala šaku u glavu jer "mi mala nije prošla engleski"; koliko puta sam prozvana jer sam govorila naglas o realnim problemima s kojima se susrećem(o). Proživjela sam u moje skromne, ali bogate, 4 godine rada u školi – prijetnje smrću, tužbama, ucjenama, pa čak i pokušaje mita. Razočarala sam se onaj dan kad sam shvatila da nemamo podršku u nikome. Struka šuti – "ne talasaj". Mediji javno linčuju škole za sve probleme djece.

Kao pedagoginja i ženska osoba od 28 godina, mogu izjaviti da je, što se tiče odgoja u našoj državi, danas nekako sve pogrešno. Smatram da je ovo moderni pedocentrizam koji je uzeo maha svugdje, pa i kod nas. Osnovna kultura i odgoj su ostali po strani.  Važno je samo doći do cilja – ne birajući sredstva. Odgoj je ključan u razvoju djeteta. Svaki problem s kojim sam se susrela do sad, mogu sa sigurnošću tvrditi, nije se razvio u školi, već ima duboke korijene u odgojnoj i obiteljskoj situaciji.

Unatoč tome, pozitivnog i borbenog duha kojeg mi nitko nije oduzeo, nadam se boljemu. Nadam se promjeni. Ali promjena je u nama. U nikakvim kurikularnim reformama i školskom sustavu. Nego u nama koji radimo u školama i to onda kad budemo spremni progovoriti i tražiti vlastitu sigurnost i poštovanje.

Nakon što sam se zaposlila u srednjoj školi, osjećala sam da mi treba nekakav "ispušni ventil". Ponovno, spletom okolnosti, puno talenta i nešto sreće, danas se mogu pohvaliti da sam make-up artistica da iskustvom rada na najvećim revijama poput Fashion.hr-a i Cro-a-porter-a. Na tom mom brzom usponu mogu zahvaliti poznatoj hrvatskoj makeup artistici Billy kojoj sam bila (i još sam) desna ruka. Šminkala sam i estradne osobe, a u "sezoni svadbi" ranom zorom putovala za npr. Novu Gradišku sa limenim koferom u ruci na gažu-najvažniji dan u nečijem životu. Odradila sam ih već podosta i moram priznati da u privatnom životu to neću prolaziti jer me taj sav kič uopće ne privlači.

Obožavam šminkanje - to je nešto za što sa sigurnošću mogu reći da sam talentirana i neopisiv je osjećaj zadovoljstva kad na ženinom licu i očima vidiš beskrajnu sreću. Volim usrećiti druge, volim druge činiti lijepima i sretnima, a volim se i sama osjećati uspješno. Od šminkanja sam, nakon nekog vremena, uspjela zaraditi koju kunu i uložiti u materijal.

A od pjevanja se kod nas ne može živjeti (haha). Šalim se, nisam pjevačica, ali imala sam nekoliko izleta i u te vode. S obzirom da sam završila glazbenu školu, i da je glazba jako bitna u mom životu, u nekoliko navrata sam odradila studijska snimanja back-vokala za jedan zadarski bend te sam se nedavno okušala kao klavijaturistica i back-vokal u jednom bendu. Čak smo imali zajedno i dva nastupa, ali to mi je, uz moj posao, ipak bilo previše odvajanja vremena za probe, pa sam se pozdravila sa ekipom i zahvalila na adrenalinu na pozornici.

Ono što sam vremenom naučila, a trebalo mi je jako dugo, da je bitno u životu iskoristiti svaku priliku u životu. Pritom ne misliti o tome što će drugi reći, ne bojati se promjena i probati u životu stvari za koje nekad prije nisi imao vremena ili mogućnosti. A ono što je najvažnije znati biti sretan, zadovoljan i ponosan na sebe i svoja postignuća. Kako kaže jedna moja draga osoba, čaša je uvijek napola puna, a ne napola prazna, stoga tako treba gledati na sve što život nosi.

 


NOVOSTI

Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku najavljuje predavanje Slavice Stojan

Predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku Slavica Stojan održat će predavanje ‘Svakodnevni život u ljetnikovcima Rijeke dubrovačke (15.-20.st.)’ u srijedu 23.svibnja 2018. u 20 sati u Dvorani Ivana Pavla II. (bivši samostan sv.Klare).


#ErasmusUpgrade manifesto : 13 točaka Erasmus Studentska Mreže

Nakon više od dvije godine konzultiranja, krajem travnja Erasmus Studentska Mreža (ESN) objavila je manifest #ErasmusUpgrade koji sadrži 13 prijedloga za poboljšanje programa koji će naslijediti Erasmus+ program.


Stipendije Njemačkog saveznog parlamenta za praksu u Berlinu

Njemački savezni parlament mladim ljudima sa završenim studijem godišnje dijeli oko 120 stipendija. Program traje od 1. ožujka do 31. srpnja 2019. i sastoji se predavanja, seminara i prakse kod jednoga od članova Bundestaga. Rok za prijavu je 30. lip


19.rođendan Udruge mladih Orlando

Trodnevnim programom Udruga mladih Orlando obilježit će 19. rođendan. Proslava započinje u petak, 18. svibnja u 20 sati slušaonicom studentskog radija Sveučilišta u Dubrovniku – UNIDU pod imenom 'Megafon'.


Sufinanciranje projekata organizacija civilnoga društva ugovorenih u okviru programa Europske unije i inozemnih fondova za 2018. godinu

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske je objavio Javni poziv za podnošenje prijava za sufinanciranje projekata organizacija civilnoga društva ugovorenih u okviru programa Europske unije i inozemnih fondova za 2018. godinu