Istinska saznanja su teška.

Autor: , 12-11-2018
Istinska saznanja su teška.
Imam malu priču za sve vas: stojim u redu u trgovini i dopuštam si biti zadovoljan proteklim danom. Imao sam tri mala nerviranja, pokoji razgovor i dnevni zadatak koji su se prikrali i potiho zaprijetili narušavanju moga mira.

Kako smo došli od koračanja kroz život do gacanja u mulju, pokušavajući prijeći istu dužinu obale?

Imam malu priču za sve vas: stojim u redu u trgovini i dopuštam si biti zadovoljan proteklim danom. Imao sam tri mala nerviranja, pokoji razgovor i dnevni zadatak koji su se prikrali i potiho zaprijetili narušavanju moga mira. Skoro im je uspjelo, da se nisam reorganizirao i zadao si za prioritet izbjegavanje nepotrebnog stresa. Dok stojim i promatram kako se red malo po malo smanjuje, pogled mi pada na obližnju policu prekrcanu slasticama. Do nje, dokle pogled seže prema suprotnom zidu, naziru se stotine artikala, od obične Tortice i triple-double Milke do super povoljnog mega pakiranja novih grickalica.

Ja imam sve što mi treba za obrok. Željena marenda mi je u naručju i sada čeka da pređem prag, sjednem za stol i kao pregladnjela osoba je proždrem kao da mi je posljednji obrok.

“Ali mogao bih samo uzeti još jednu stvar…”, je misao koja se rodi dok pomalo pohotno gledam tu Torticu. Pa što ako je niti 3 kune, neće mi toliko smetati, zar ne?

Problem nije ta Tortica, niti komad čokolade, niti mega paket grickalica na popustu; problem stvara ocean izbora koji mi gura pod nos tisuće proizvoda od kojih moja vlastita snaga volje kleca, a da toga ni sama nije svjesna.

Ubrzo sam za svaki dan za marendu kupovao i Torticu. Nakon nekoliko dana evoluirao sam do jedne manje čokolade, s obzirom na to da mi je prethodna slastica prestala biti dovoljna.

U trenutku kada je moj apetit počeo biti strašno aktivan, zaustavio sam se i zapitao: “Ma stani malo; zakoči.”

I onda sam shvatio što se događa.

Sam pregršt izbora divna je stvar: izbor gotovo svega na ovom svijetu ti ne mora biti isti, ali problem nastaje kada se moraš odlučiti za tu istu stvar.

 

Dok nam se jednom rukom nude 24 različita proizvoda za jedno te istu stvar, isto tako nam se usađuje potreba da probamo i ovu varijaciju, pa onda ovu drugu, i tako unedogled.

Sama Tortica u trgovini možda je banalni primjer, no isto me sve to navelo na razmišljanje: koliko puta sam ja pokleknuo ili prevršio mjeru jer se nisam mogao dogovoriti sam sa sobom koju stvar izabrati? Ne pomaže ona druga misao koja me polagano bocka dok jedem Torticu: “Hej, pa zar one Napolitanke ne bi bile bolje sada? Zašto čekati sutra, probaj ih sada! Ili možda one kekse? A što je sa zdravom alternativom? One goji bobice su sigurno daleko bolje od svega ovoga, probaj njih!”

I sada sam u glavobolji od siline izbora i nemogućnosti držanja do jedne odluke. Zalutao sam u vrtlog i u spirali krenuo prema nedefiniranosti prije nego li sam sam bio toga svjestan.

Onda čvrsto odlučim prestati kupovati bilo kakve slastice, dodatne zalogaje ili bilo što što bi mogao gledati kao guilty pleasure. Traje to nekoliko dana, sve dok se ne nađem na istom mjestu, razmišljajući opet o istom: “Ah, ta Tortica bi sigurno bila dobra nakon objeda…”

Nakon par ciklusa istih postupaka stvari su sjele na mjesto; ostale sjedaju polagano, svaka svojim tempom.

Dok sam prije bio zgrožen vlastitom labilnošću, shvatio sam da svatko od nas prolazi kroz isti proces: svi mi imamo svoje Tortice gdje moramo proći kroz cijeli ciklus, čak i više puta, ponavljajući iste greške, dok ne dođemo do točke u kojoj naučimo tko smo, što želimo i gdje želimo doći.

Ranije me bilo strah da će me progutati vlastita nesigurnost, sada sam više u miru sa samim sobom oko odluka koje donosim i načina na koji vodim vlastiti život. Današnji svijet sigurno ima svojih prednosti i mana i nekim elementima definitivno odmaže osobama koje se pokušavaju pronaći i odgovoriti na vječito pitanja koje prije ili kasnije kopka sve nas: “Tko sam ja?”

No, to je život. Mora imati uspone i padove, inače to ne bi bilo to. Ako je za moje čeličenje bitno izvrtati se u krug nekoliko puta i dovesti se do točke gdje napokon učim tko sam ja zaista, onda je to put kojim je vrijedno kročiti.

A Torticu tu i tamo sa zadovoljstvom uzmem, sa malim samozatajnim smiješkom na licu.

by Mihovil Kisić


NOVOSTI

Edukacija lokalnih udruga o društvenom poduzetništvu

Odrzana je prva edukacija u sklopu AdriAwareness projekta koji je financiran od strane Ministarstva demografije, mladih, obitelji i socijalnih politika.


Traže se volonteri za DIGI-WOOD projekt u Finskoj

Metsäkartano Youth Centre i Hyvärilä Youth Centre iz Finske traže dvoje mladih volontera iz Hrvatske.


Filmski festival Girls Impact the World nudi vrijedne nagrade

The Girls Impact the World Film Festival raspisao je natječaj za kratke filmove na temu problema s kojima se djevojke i žene susreću diljem svijeta. Natječaj je otvoren za učenike srednjih škola i studente preddiplomskih studija iz cijeloga svijeta


Treći festivalski vikend DZF: Veselje za velike i male na Dubrovačkom zimskom festivalu

Treći festivalski vikend na 5. Dubrovačkom zimskom festivalu donosi programe koji će razveseliti i velike i male!


Program Centra za mlade u Uvali prebačen je sa subote na nedjelju

Program Centra za mlade u sklopu Šarene zime u Uvali Lapad u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala je zbog loše vremenske prognoze prebačen sa subote na nedjelju!