Sportski kantun - Što južnije to tužnije

Autor: , 29-03-2018
Sportski kantun - Što južnije to tužnije
Hrvatski nogomet je već neko vrijeme na niskim granama, stoga ne čudi činjenica da je situacija na često zapostavljenom jugu zemlje iz godine u godinu sve tužnija i tužnija.

GOŠK Dubrovnik 1919, kako mu je službeni naziv nakon fuzije dvaju klubova s Lapada i ove godine se nalazi u grčevitoj borbi za ostanak u 3. HNL Jug. Trenutno se nalaze na četrnaestom mjestu u konkurenciji od šesnaest  klubova. Nažalost ovakva situacija nikoga ne iznenađuje, a sve je to direktna posljedica lošeg poslovanja kluba, nedostatka potrebne infrastrukture i nebrige Grada. No, nije uvijek bilo tako.

 

Bilo jednom...

 

80-ih godina prošlog stoljeća, tada ekipa GOŠK-Juga,  bilježila je najveće uspjehe u povijesti kluba. Redovno su se borili za ulazak u Prvu Jugoslavensku ligu, dok su se u sezoni 1983./84. plasirali u četvrtfinale SFRJ kupa, pritom pobijedivši prvoligaše Budućnost iz Podgorice te u osmini finala Vojvodinu iz Novog Sada.

 

U četvrtfinalu je pak Metalac iz Siska bio prejak.

 

„Šest, sedam godina smo imali strašnu momčad, igrali smo i dobro prolazili protiv mnogih prvoligaša. Znali smo dobiti i Partizana, Veleža, odigrati neriješeno s Crvenom Zvezdom, ali jedno su prijateljske, a drugo su službene utakmice i zbog toga je najveća pobjeda te velike momčadi ondašnjeg GOŠK-Juga vezana upravo za Kup, ta 1:0 pobjeda protiv Vojvodine koja nas je odvela u četvrtfinale Kupa Jugoslavije te potom pobjeda protiv Budućnosti s kojom smo izborili osminu finala. Sljedeća utakmica, da smo prošli Metalca iz Siska, bila bi utakmica polufinala protiv Hajduka, i to bi se igralo u Lapadu, a tada se igrala jedna utakmica. Zbog toga je taj poraz od Metalca najveći poraz koji smo doživjeli“, prisjetio se jedan od glavnih igrača te momčadi Srećko Žunec u intervjuu za Sportske novosti prije šest godina.

 

Nažalost, ekipa s Lapadske ljepotice nikad se nije plasirala u prvu Jugoslavensku ligu, no to nije bila isključivo krivica igrača i trenera. Naime, opće je poznato kako tadašnja prva liga nije bila primjer transparentnosti, drugim riječima - pomagalo se i kralo na sve strane. Šuškalo se tako da  je Dinamo pustio Cibaliji posljednju utakmicu prvenstva 1987./1988. te su tako Vinkovčani nauštrb Gospara ostali prvoligaši. Tako je možda i najveća generacija u povijesti nogometa na ovim prostorima ostala bez značajnijeg rezultata.

 

Pomalo je ironično što dubrovački nogomet najbolje dane u modernoj Hrvatskoj  pamti za vrijeme rata kada su četiri godine bili članovi 1.HNL. Nažalost zbog takvih uvjeta GOŠK je svoje domaće utakmice bio prisiljen igrati „u gostima“, točnije na Korčuli, u Metkoviću, Zagrebu i Istri. Nakon ispadanja iz 1.HNL nogomet u Gradu doživljava potpunu katastrofu. Politika ulazi u klupske prostorije na Lapadu i dolazi do raskola. GOŠK-Jug se raspao na GOŠK i Dubrovnik 1919. Iako je GOŠK neko vrijeme bilježio relativne uspjehe, nakon ispadanja iz druge lige u sezoni 2004./2005. dolazi do stagnacije, koja praktički još uvijek traje.

 

Ne tako davno...

 

Ipak, prije šest godina perspektivna ekipa vođena legendarnim bivšim igračem GOŠK-a i Hajduka Milanom Petrovićem došla je do četvrtfinala Hrvatskog kupa, gdje se Lokomotiva u dvije utakmice ipak pokazala kao prejaka. Andrej Kramarić matirao je Dalibora Kristića na Lapadu, dok je u uzvratu na Maksimiru stativa spriječila Iva Caputa da svojoj momčadi donese produžetke. Nedugo nakon toga GOŠK je ispao u županijsku ligu da bi se potom spojio s Dubrovnikom koji je također pao u drugi najniži rank natjecanja hrvatskog nogometa. Većina političara kao i čelnici klubova najavili su veliki napredak nakon fuzije 2015.; obećavali su se bolji uvjeti, novi stadion, a sve je zapravo vonjalo na standardnu predizbornu kampanju i prazna obećanja. Danas, tri godine nakon spajanja, možemo reći da oni koji su tadašnju politiku okarakterizirali kao još jedno „prodavanje magle“ nisu bili u krivu.

 

Pokušavalo se momčad reanimirati promjenama trenera: Petrović je bio češći gost na Lapadu nego Krunoslav Jurčić u Dinamu, a kormilo kluba također su preuzimali Burčul i Papić, ali bezuspješno.

 

GOŠK, Dubrovnik 1919 ili kako god ga želite zvati, 14. je od 16 klubova u Trećoj HNL Jug. Nije na odmet spomenuti još koji put tu sramotnu činjenicu.

 

Ispred njih su klubovi iz: Zagore, Ivanbegovine, Makarske, Ploča, Hrvaca, Sinja...

 

Sve redom gradovi ili sredine s puno manjom populacijom, ali i proračunom od Dubrovnika.

 

Sramota.

 

Milan Petović, Mario Bonić, Marinko Kurtela,  Darko Miladin, Ahmet Brković, Emir Spahić; sve su to nogometaši koji su ostvarili izuzetne uspjehe u karijeri unatoč katastrofalnim uvjetima Lapadu.

 

Problem definitivno nije u igračima,  problem je u hrvatskoj nogometnoj močvari koja cvate na „Biseru Jadrana“.

 

Uvjeti na koje su igrači primorani zbog nedostatka novca su apsurdni te da nisu žalosni bili bi smiješni. Nova pojačanja praktički spavaju u sobi za trofeje (da, ona postoji) na Lapadu, hrane se u čuvenoj dubrovačkoj menzi te treniraju u svlačionicama koje su zadnji put bile u punoj funkciji kad je čovjek prvi put kročio na Mjesec.

 

Sramota.

 

Kako nije problem u igračima redovito dokazuju mlađi uzrasti. Kadeti se nalaze na šestom mjestu od šesnaest ekipa dok su pioniri sjajni četvrti!

 

Nažalost teško da će ti dečki biti okosnica novog vala nogometa u Dubrovniku. Skauti (ponajprije Hajdukovi) su česti gosti utakmica mlađih uzrasta na još jednom tužnom nogometnom pašnjaku od milja zvanog El Gospinelo. Na sreću za one ambicioznije dječake nerijetko se dogodi da Bili „ukradu“ Gosparima perspektivne igrače kako bi ostvarili svoj potencijal, jer to ovdje ne mogu.

 

Prije oko tjedan dana, nakon gotovo dvije godine otpušten je bjelovarski trener Franjo Domić te je njegovim nasljednikom imenovan Josip Papić kojem će ovo biti drugi mandat u klubu. Papić je bivši igrač GOŠK-a i Zrinjskog (gdje je igrao kvalifikacije za LP) te je dugi niz godina bio trener mlađih uzrasta te se ispred njega nalazi  izuzetno nezahvalan zadatak.

 

Pokušat će spasiti od ispadanja ekipu koja uz pomoć juniora jedva skupi 15 igrača na dan utakmice.

 

Sramota.

 

Ipak, rijetko ćete čuti žaljenje od bilo kojeg igrača uključenog u dubrovačke nogometne avanture jer su jednostavno navikli na teške uvjete i bezizlazne situacije.

 

Iz godine u godinu nogomet u Dubrovniku postaje sve tužnija i tužnija priča i igrači su na to navikli, baš kao i na činjenicu da nikoga zapravo nije briga.

 

 


NOVOSTI

Povećana studentska minimalna satnica na 23,44 kn

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak potvrdila je da se minimalna satnica za obavljanje studentskih poslova u 2019. godini povećava na 23,44 kune.


Raspisan natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike

Natječajem se potiče mlade da predaju svoje privatne rukopise i pretvore ih u svoje prvo objavljeno djelo. Cjelovite zbirke pjesama moguće je poslati do 31. prosinca.


Likovnica Udruge mladih Orlando: Vuneni Božić

Riječ je o besplatnoj radionici izrade božićnih ukrasa od vune koju su vodile sestre Ivana Miloglav Ivanković, akademska slikarica i Mara Miloglav Moretić, dizajnerica tekstila i odjeće.


Sveučilište u Dubrovniku ugostilo Hanu Hadžiavdagić Tabaković

Novinarka, TV voditeljica i lifestyle influencerica Hana HadžiavdagićTabaković održala je predavanje “Moć društvenih mreža” danas na Sveučilištu u Dubrovnikuu organizaciji Studentskog zbora.


Natjecanje za najbolju kratku priču KRONOmetaFora

Otvorene su prijave za natjecanje za najbolju kratku priču KRONOmetaFora 2019. Natječaj je otvoren svima, a priča mora biti na hrvatskom jeziku. Rok za prijavu je 15. ožujka.