Moja razmjena mladih

Autor: , 01-04-2016
Moja razmjena mladih
Putujte, jer svijet je knjiga, a oni koji ne putuju pročitaju samo jednu stranicu.

U razdoblju od 2.2. pa do 11.2. ove godine imala sam priliku sudjelovati na (još) jednom projektu, to jest razmjeni mladih u Rumunjskoj. Ako nikada do sada nisi bio na projektu, vjeruj mi, ne znaš što propuštaš, zato brže bolje traži slijedeću dostupnu razmjenu i prijavi se. ;)

Putovanje smo započeli vlakom, od Zagreba do Beograda, da bismo potom letili u Bukurešt. Ovo spominjem kako bih se pohvalila da mi je ovo bio prvi let. Ikada. :D
I da priznam da nisam bila toliko hrabra koliko sam mislila da budem. Imala sam ogromnu tremu prije ukrcaja, no ubrzo nakon uzleta sam shvatila da letenje i nije toliko strašno i da nemam razloga za brigu.

Svoj put započela sam dva dana prije projekta; u planu je bilo provesti jedan dan u Bukureštu (što se na kraju pretvorilo u dva dana) kod prijateljica koje sam upoznala na projektu u rujnu prošle godine. Uvijek je lijepo sresti prijatelje koje dugo nisi vidio, a pogotovo kada oni ne žive u istoj državi kao ti te ih ni nemaš priliku viđati koliko bi htio. Dva dana u Bukureštu su PROLETJELA. Uspijeli smo u kratkom roku napraviti dosta toga- od pijenja odlične kave u Starbucksu (što mi je uvijek „must do“ kada odem iz zemlje), do noćnog provoda u centru Bukurešta, obilaska grada u potrazi za kafićem koji nije u starom gradu (ispostavilo se da Bukurešt ima vrlo malo kafića kada vam je jedan potreban), do šetnje i igre na različitim spravama u parku Titan (u kojem je rijeka još uvijek bila na pola zaleđena).

Ovo je bio prvi projekt na koji nisam (zajedno sa svojim hrvatskim kolegama) stigla potpuno iscrpljena od puta; definitivno se isplatilo otići ranije i ne putovati 20, pa nekada i više, sati u kompletu. Ako se spremate na duuuugo putovanje, svakako preporučam da na pola puta odmorite u nekom gradu.

Već smo se prvog dana projekta dobili priliku upoznati sa mjestom u kojem ćemo boraviti slijedećih 10 dana, a i sa njegovim mještanima, pošto smo kao zadatak dobili igru pod nazivom „Town Game“. Igra se sastojala od nekoliko (laganih?) zadataka kao što su slikanje sa mještanima, ispitivanja tko je gradonačelnik (iznenađujuće, ali nije svatko na ulici znao odgovor), traženje najsočnijeg trača u mjestu, i slično.

Slijedeći dan je bio vrlo aktivan, proveden na lokalnom izletištu. Organizatori su si stvarno dali truda da proživimo nova iskustva i isprobamo nove stvari. Tako smo se na izletištu imali priliku spuštati zavezani za uže (od točke A do točke B), probati pucati sa lukom i strijelom, ali i manje „opasne“ vještine, kao što su pečenje kruha, te lončarstvo, a naše rukotvorine smo mogli ponijeti doma, da se svima pohvalimo novim vještinama. ;)

Nevjerojatno je koliko se brzo ljudi na projektima zbliže, pa tako već treći dan projekta imaš osjećaj kao da se poznate cijeloga života. Tog istog, trećeg dana, imali smo priliku ići u noćni izlazak u grad koji je bio 10-ak minuta vožnje udaljen od našeg mjesta. Iako je većina ljudi otišla, ja sam odlučila ostati u rezidenciji (nazovimo to tako ;)) zajedno sa Lukom i Anom iz Hrvatske (bok ljudi :D ) i četiri sudionika iz Italije. Nikako to nismo požalili, te moram priznati da mi je to bila najbolja noć na projektu, uz puno igara i zabave, proslavu Lukinog izmišljenog rođendana, a sve je završilo grupnim spavanjem na hodniku.

Sve radionice koje smo radili preko dana su bile vrlo kreativne, organizatorice su koristile kreativne i interaktivne načine kako bi objasnile temu svake radionice, te su nas određenim zadacima poticali na aktivno i kreativno (outside the box) razmišljanje, te timski rad kako bismo došli do odgovarajućeg riješenja problema. Tako smo proveli takozvani „Candle problem“ u kojem smo dobili vrlo malo materijala- svijeću, kutiju šibica i nekoliko pribadača, a cilj je bio zakvačiti svijeću za zid tako da kada ona bude upaljena, vosak ne kapa na pod. I stvarno je svaka grupa imala svoje jedinstveno riješenje, što pokazuje koliko ljudi imaju različit proces razmišljanja.

U jednom trenutku smo čak i proveli nekoliko igrokaza na zadanu priču, a zajednička tema svih igrokaza bilo je otkrivanje novih stvari, kako planirano tako i ne planirano, kroz istraživanje, eksperimentiranje i pokušavanje. Tu smo otkrili svoje unutarnje glumce, kostimografe, režisere i naratore, te se dobro nasmijali i zabavili.

Navečer su se održavale, na svakom projektu neizostavne, interkulturalne večeri. Tako smo imali priliku slušati o Španjolskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, Cipru i Italiji, ali i pričati o Hrvatskoj; okusiti poslastice (jestive i tekuće) iz navedenih zemalja, ali i naučiti pokoji ples ili tradicionalnu igru.

Tih deset dana prošlo je prebrzo. Zadnju noć smo nas troje hrvata i tri sudionika iz Italije morali krenuti prema kući već u 4 ujutro zbog našeg ranog leta. Zato smo odlučili tu noć ne spavati. Nakon 10 dana ludiranja, bilo je to stvarno teško izdržati tako da smo zaspali praktički iste sekunde kada smo se ukrcali na bus za aerodrom. Na aerodromu smo se borili između iscrpljenosti i željom za snom, no želja za druženjem u poslijednjim trenutcima bila je jača. Kada je došlo vrijeme za naš let, oprostili smo se i sa poslijednjim sudionicima koji su sa nama čekali let. Nema ništa teže nego se nakon odličnog projekta opraštati sa novim prijateljima.

Sada kada je sve gotovo preostaje jedino štediti i tražiti slijedeći projekt na koji ćeš moći otputovati; na kojem ćeš upoznati još više novih prijatelja, iz zemalja u kojima možda nikada nisi ni bio, ali i na kojima ćeš, bude li sreće, sresti i ponekog starog prijatelja koji ti je tako jako nedostajao dok je svatko provodio vrijeme u svojoj državi.

Za kraj, želim vam reći da putujete što je više moguće, odlazite na projekte, upoznajte nove ljude, nove zemlje, nove običaje. Možda negdje putem upoznate i srodnu dušu; i ne mislim tu samo na onaj romantični smisao, nego na onu srodnu dušu u obliku novonađenog brata ili sestre za koju nikada niste znali da bi mogli imati negdje u dalekom svijetu.

Putujte, jer svijet je knjiga, a oni koji ne putuju pročitaju samo jednu stranicu.


NOVOSTI

Polarni san Davora Rostuhara - predavanje u Narodnoj knjižnici

U ljetnom izdanju „Putositnica utorkom“ bit će Davor Rostuhar. Multimedijalnim predavanjem „Polarni san“ Rostuhar će predstaviti prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol u utorak, 24. srpnja, u 21 sat u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.


Mamma Mia: Here We Go Again! premijerno pod zvijezdama u kinu Jadran

U dubrovačkom ljetnom kinu Jadran film će se premijerno prikazati u nedjelju, 22. srpnja u 21 sat, nakon čega će se od 26.7. film redovno prikazivati u kinima diljem zemlje.


Pogledajte skrivena blaga Znanstvene knjižnice

Ove srijede, 18. srpnja Znanstvena knjižnica Dubrovnik održati će otvorenje izložbe "Blaga Znanstvene knjižnice".


Prijavi se na razmjenu mladih na Murteru!

Udruga Argonauta organizira međunarodnu razmjenu mladih od 7. do 16.9. pod nazivom “Youth 4 C (Mladi za more)” u kojoj će sudjelovati mladi iz 8 zemalja.


Ljetni poslovi naših studenata: Ana-Marija Šoletić

U novoj rubrici: Ljetni poslovi naših studenata, donosimo priču studentice sestrinstva - Ana-Marije Šoletić koja je dio interventnog tima raspoređenog na nekoliko lokacija u Gradu.