Intervju: Lujo Jurišić, najpoznatiji dubrovački BBoy!

Autor: , 08-06-2018
Intervju: Lujo Jurišić, najpoznatiji dubrovački BBoy!
Dubrovački BreakDance plesač, član Conviva, progovara o svom plesnom iskustvu, velikoj upornosti i ljubavi prema prema plesu, ali i osvojenim medaljama!

 

Kako i kad se javila ljubav prema plesu?

Plešem od svoje 16.godine, prije toga nisam bio upoznat s plesom. Jednog dana sam prolazio ulicom i neki su momci plesali na putu pa sam im prišao i raspitao se o tome što rade. Rekli su mi da plešu break dance i da imaju klub u Lazaretima koji je vodio Goran iz Korčule. Svidjelo mi se to što rade pa sam se odmah priključio. Na početku nas je bilo dosta, oko 50 ljudi između 12 i 25 godina. Nažalost to mi je bila prva i zadnja godina jer se Goran preselio u Zagreb. Od svih početnika jedino smo Bruno Krnetić i ja nastavili trenirati. Trenirali smo u Kinu Sloboda na mramornim pločicama, sami nas dvoje. Imali smo samo prijenosni zvučnik. Naša želja za plesom bila je jaka, ali nismo sami mogli plaćati neki prostor niti otvarati neki klub pa smo na taj način zajedno plesali 2-3 godine. Nakon toga se otvorio Plesni klub 3V kojem smo se priključili. U međuvremenu je Bruno otišao na fakultet u Varaždin i prestao plesati, a ja sam prešao u Klub Convivo čiji sam član i danas.

Mozemo li reći da si samouk obzirom da si dugo sam trenirao?

Tako nekako. Prije nego sam se upisao u klub neprestano sam gledao videe na You Tube i pokušavao plesati. Sve je to moja jaka volja, neprestano gledanje videa, razmjena pokreta, ideja, informacija s drugim plesačima u Splitu, Zagrebu ili izvan Hrvatske. Lakše je kad s nekim radiš jer sam ne vidiš svoje greške, kako u plesu tako i drugim stvarima. Plesanjem sam stekao puno prijatelja s kojima se često nalazim kako bi zajednički trenirali. Posebno bi izdvojio Don Kikia koji pleše za plesni studio Escape u Zagrebu i jedan je od najboljih breakera u Hrvatskoj. Kad god sam u Zagrebu nađem se s njim i treniramo skupa.

Imaš li plesne uzore?

 Općenito pratim plesače, sviđaju mi se svi stilovi. Od uzora bih izdvojio BB Physicx, breakera iz Južne Koreje, njegov plesni video je bio prvi video koji sam vidio i nije me prestao oduševljavati do sad. Trenutno je sudac na natjecanjima, ali i dalje oduševljava svojim videima.

Drugi uzor je malo poznatiji jer je sudjelovao u Američkom showu "So you think you can dance" i u "Dance Crew" gdje je sa svojim timom osvojio prvo mjesto, radi se naravno o Dominicu Sandovalu a.k.a D-Trix.

Kako izgleda tvoj trening?

Prvo slijedi zagrijavanje svakog mišića. Krećem od lakših elemenata, a nakon toga radim poteze na podu. Kad sam dobro zagrijan kreću kompleksnije stvari. U break dance stvari funkcioniraju na drugačiji način, jedan dan se posveti učenju samo jednog elementa koji se ponavlja čak i po sat i pol. Na kraju si uzmem pola sata za ispucati se i naravno za istezanje koje je obvezno. Treniram ovisno o poslu, kad radim jutarnju smjenu od 10 do 16 navečer nakon redovnih treninga kluba, najčeššće oko 21 pođem trenirati, a kad sam popodne pođem ujutro trenirati, ovisno oko 11-13. prije 11 je prerano, tad sam skloniji ozljedama 

Jesi li do sad ista slomio?

Za sada imam samo jednu ozljedu, ali ih je lako moglo biti više. Bilo je to na natjecanju prije 3 godine kad sam imao rupturu mišića, a to uopće nisam primjetio tijekom natjecanja. Radilo se o natjecanju 1 na 1 plesač i grupno 5 na 5. Osjetio sam bol u ramenu, ali nisam se previše obazirao. Prošli smo kvalifikacije i borili se za 3.mjesto i sve sam otplesao iako me strašno boljela ruka. Nisam vjerovao da je nešto ozbiljno da bi kad je sve završilo i ruka se ohladila nisam je više mogao pomaknuti. Završio sam na hitnoj, zamotali su me cijelog i 6 tjedana nisam mogao ništa raditi.

Nedavno si bio na natjecanju u Zagrebu, kako je to prošlo?

Europsko prvenstvo International Dance Open ove godine je bilo u Zagrebu.  Sudjelovao sam i osvojio broncu. Natjecanje je bilo zaista jako lijepo organizirano. Ukupno je sudjelovalo 500 klubova koji su se natjecali u različitim kategorijama. Za break dance su bili kvalitetni sudci, Goran Križalj, te predstavnici kategorije iz Bugarske i Nizozemske.

Koje je do sada po tebi najdraže natjecanje?

Na International Dance Openu 2014. sam osvojio zlato u Pragu, pa posebno pamtim to natjecanje. Izdvojio bih i Circle Industry u Austriji. Koncept natjecanja je fora jer se igra kao šah, a konkurencija je ogromna! Bilo je 110 timova koji su se natjecali 2 na 2, a u kvalifikacije prolazi samo 12.

Kao gledatelju i breakeru mi je najdraže Red Bull BC1 natjecanje koje je najjače natjecanje u break dance. Prošle godine se održavalo u Amsterdamu pa sam kao veliki obožavatelj gledao natjecanje s kolegama iz kluba Draženom i Lukšom. Planiram ići i ove godine na finale koje se održava u Švicarskoj.

 

Jesi li se okusao u drugim plesnim stilovima?

Okušao se jesam, više zbog voditeljica plesnog kluba u kojem plešem zbog potreba koreografije. Nije da ne volim druge plesne stilove nego mi jednostavno ne leže toliko dobro kao break dance, a pogotovo jer za svaki plesni stil treba odvojiti određeno vrijeme kako bi se usavršila tehnika. Ja to vrijeme radije odvajam za breakdance.

Publika te mogla vidjeti i na utakmicama MNK Square

Skupa sa Convivo timom sam nastuao na utakmicama Square.-a i ti su mi nastupi bili posebni jer sam i malonogometni golman pa igrače i publiku znam iz tog svijeta, a i oni mene. Inače prije nastupa imam tremu sve dok ne napravim prvi korak, ali prije finala Hrvatska - Francuska imao sam posebnu tremu.

Jako mi je drag i nedavni nastup u Hilton Hotelu na DingBurger zabavi koju su organizirali studenti RIT-a, bio je fizički dosta iscrpan jer je dugo trajao, ali publika uvijek daje dodatnu snagu i energiju.

Planiraš li se plesom baviti profesionalno?

Nažalost, u Dubrovniku se ne može živjeti samo od plesa kao profesionalac, na to se mora realno gledati. Ples je moja velika ljubav, naravno da bih od toga volio živjeti, ali ja radim kao konobar i tu plaću ne bih mogao zaraditi kao plesač. Izvan Dubrovnika možda, ali ovdje nažalsot ne, a s druge strane ne želim se preseliti. Plešem radi sebe i to ću nastaviti zato što to volim. Dok treniram ništa drugo ne postoji, to mi je i ispušni ventil. Već sam bio i trener ali nema dovoljan broj zainteresirane djece koja bi se bavila break danceom, barem tada nije bilo. Često roditelji ne žele da im muška djeca plešu iako break dance većinom plešu muški. Oduzeta nam je i dozvola za plesanje na Stradunu pod izlikom da Dubrovnik nije grad u kojem je primjereno vrtiti se na glavi, a inače su trgovi diljem svijeta slobodni za bilo kakve preformance u određeno vrijeme.

 

Koji ti je najdrazi dio vezan za plesanje?

Kod plesa me najviše veseli druženje s ostalim plesačima kad pođem na natjecanje. Plešem i treniram radi sebe, na natjecanjima samo pokažeš što znaš. Ako plešeš radi pobjede i osvajanja medalja onda to nije to. Meni je bitno da sam ja zadovoljan svojim nastupom.

 

 

 


NOVOSTI

Otvoren 7. Dubrovnik Film Festival!

Sedmi DUFF donosi rekordan broj filmova djece i mladih Mediterana. Dođite na projekcije i ocijenite najbolji film za nagradu publike!


Održana dodjela Libertas Foundation stipendija

Stipendije od 1000 USD dodjeljene su za školsku godinu 2018/2019 učenicima iz Konavala, Doline Neretve, grada Dubrovnika, Mljeta i Pelješca za zanimanja: konobar, slastičar, kuhar, elektromehaničar, vodoinstalater, cvjećar, automehaničar, frizer.


MEGAFON - glazbena slušaonica

Sutra ne propustite novu staru slušaonicu u Klubu Orlando!


Više od tisuću djece i mladih na Dubrovnik Film Festivalu

7. DUFF donosi rekordan broj filmova djece i mladih Mediterana, dva premijerna filmska naslova, te razne radionice: od filma i videoigara do snimanja dronom.


Uskoro kreću ''72 sata bez kompromisa''!

Međunarodna volonterska akcija „72 sata bez kompromisa“ koja se ove godine održava u deset gradova u Hrvatskoj, u Dubrovniku će se održati od četvrtka, 18. listopada do nedjelje, 21. listopada.