Osječka Dubrovkinja

Autor: , 15-04-2016
Osječka Dubrovkinja
Našla sam svoje posebno mjesto pod suncem, svoje prijatelje koji su ludi i znatiželjni kao ja, svoju teretanu, svoj party!

Oduvijek sam željela živjeti uz more, osjećati miris soli i sunčati se pored palme. I sad dok sjedim na balkonu, imam pogled na cijeli Lapad,more i otoka koliko mi seže pogled, sad se pitam je li ovo zaista ono što sam željela.

Dakle živjeti u Osijeku Osječanima se ne čini toliko zabavno. Svako ljeto se trudiš otići što duže možeš na more dok traju ljetni praznici. Svjesna da u životu nikada neću imati toliko puno praznika, s obzirom da prosječni godišnji traje 2 tjedna, svako ljeto odlučila sam što duže to vrijeme provesti na plažama i u klubovima Dalmacije. To iščekivanje ljeta i ljetnog ugođaja trajalo bi po cijele zime. Napokon sam završavala srednju školu, pod punim pritiskom roditelja, učitelja i svih nadležnih. Taj stres pred kraje srednje škole postao je najgore vrijeme učenika koji žele upisati fakultet. I dan danas evo godinu nakon toga ne razumijem zašto roditelji vrše pritisak na djecu da moraju iste godine upisati fakulet ? Zašto “svi” govore da ako ne upišeš odmah fakultet ili zamrzneš godinu nečeš nikada ni nastaviti studirati? Nije mi to jasno s obizrom na iskustva ljudi koji su maltene bili prisiljeni od strane socijalnog okruželja upisati nešto samo eto toliko da ne rade ništa. Ja sam s druge strane od silnog pristiska zaboravila na prioritete i odlučila samo da želim pobjeći iz takve zajednice, pobjeći od negativne energije I presinga, a svoj bijeg sam našla na putu do mora. Igrom sudbine završila sam na fakultetu koji me strašno zanima, koji budi u meni znatiželju i produktivnost. Sve što sam željela.

I tako dok sam provodila posljednje ljeto prije preseljenja u Dubrovnik na Hvaru, stigli su rezultati koji govore da mi slijedi upisati Medije I kulturu društva u Dubrovniku. U Dubrovniku ?- pomislila sam. Od zbunjenosti nisam znala što bi napravila. Hvala Bogu odlučila sam ga i upisati. Vratila se kući s Hvara, spakirala sve što sam ikad u životu imala i krenila u Dubrovnik. Mislila sam grad je u Hrvatskoj, mora biti kao neki od ostalih gradova na moru. Uselila sam u svoju oazu mira. Pomislila sam savršena kuća za mene, sjela na balkon- na kojem i sada sjedim, upalila glazbu i uživala. I tako prvih par tjedana istraživala sam grad, sunce je bilo jako a ja sam svoje baterije punila uz obalu. Sve dok nije zapuhala prva južina, a s njom i kiša. Previše me bolila glava, a putem do predavanja u busu sam skužila namrgođene ljude. Trebam izaći na stanici,ali deda ispred mene se ne miče. Pokušam ga malo odgurnuti, a on ni mrdnio nije. Zamolim ga pristojno da se malo pomakne, a on i dalje ništa, sve dok ga nisam bezobrazno gurnila i prošla do vrata iako vozač nije stao na stanicu. S ovim danom nešto nije u redu- pomislila sam. Ali eto, s tim danom nije ništa bilo u redu kao ni s jednim drugim kad puše južina. Pošto me bolila glava, odlučila sam popiti puuno vode i tabletu. Krenila sam sipati vodu iz pipe, kao i uvijek,ali prijateljica iz Dubrovnika upitala me začuđeno što to radim i vidim li ja boju vode, koja je naravno bila žuta. Tada sam se prvi puta susrela sa nepitkom vodom koja je većinom svima poznata za vrijeme kiša, jakom južinom koja te okrene na drugog čovijeka i mrzovoljnim Dubrovčanima. No to me nije obeshrabrilo. Krenila sam pomalo istaživati i noćni život Dubrovnika. Nisam slušala ljude odavdje koji su govorili da nemaš gdje izaći preko zime, da je sve zatvoreno. I tako sam prošla pošla pola Vojnovića i Staroga grada u želji za partyem na kojeg nisam naišla. Vlasnica stana i sam stan postajali su naporni, stalno se nešto kvarilo, stalno nešto nije valjalo. Nisam ni slutila da će i sa skupim stanom biti problema, a još veći problem sa pronalaskom novoga stana. Prolazili su dani, a ja sve ne zadovoljnija htjela sam što prije otići u taj tužni Osijek s kojim većina Osječana nije zadovoljna. Tako su došli i zimski praznici na kojima sam otišla gore. Promjena temperature učinila je svoje i cijele praznike preležala sam u krevetu. Prvi put u životu sam osjetila da mi fali. Dubrovnik mi fali.

Vraćajući dolje odlučila sam na koje ću prvo mjesto otići. I otišla sam tamo. Izlaz na more ispred kojeg moraš ostaviti sve svoje probleme, ostaviti svoj osobnost,karaket i svijest. Tamo si nevjerojatno čist dušom i tijelom i samo ležiš. Dani postaju sve ljepši. Upoznajem sve više pozitivnih studenata kojima ništa ne znači južina, koji su buntovni i mrzovoljni samo ako to oni hoće. Svima njima ne odgovara stan ili žive sa starcima. Tada sam skužila da nisam ništa drugačija od nikoga od njih. Krenila sam raditi stvari koje radim i doma. Našla sam svoju teretanu i krenila trenirati. Ljudi odavde su me počeli voditi na magična mjesta, na mjesta koja koštaju puno više nego novac. Za koja bi dala i više nego što je Dubrovnik “nabio” cijenu.  I više mi ne smeta, ne smeta mi ni skup grad, niti namrgođeni starci u busu, niti što po gradu nema puno party-a. Ne smeta mi ništa od toga jer sam našla nešto svoje. Našla sam svoje posebno mjesto pod suncem, svoje prijatelje koji su ludi i znatiželjni kao ja, svoju teretanu, svoj party. Našla sam svoju pozitivnu energiju za koju sam mislila da je izgubljena. Shvatila sam da nije bitno u kojem gradu na svijetu sam, nije bitno je li velik ili mal, je li multikulturalan ili ne, jesu li ljudi zaglupljeni, pametni, ljubazni ili bilo kakvi, bitno je samo naći sebe, naći energiju koja spaja tebe i tvoje prijatelje, a upravo to sam i našla. I sada mi ne može nitko reći da nisam dobro odabrala gdje ću studirati. Jer iako ima svih nedostataka, ima puno više pozitivnih stvari. I gdje god da odeš na svijetu, uvijek ćeš se okružiti istim tipom ljudi. Ja sam se okružila pozitivnima i našla svoje mjesto pod suncem- svoj balkon s kojeg gledam otoke dokle mi pogled seže, i u sebi odlučno govorim- da, ovo je upravo ono što sam željela.

 

 


NOVOSTI

Polarni san Davora Rostuhara - predavanje u Narodnoj knjižnici

U ljetnom izdanju „Putositnica utorkom“ bit će Davor Rostuhar. Multimedijalnim predavanjem „Polarni san“ Rostuhar će predstaviti prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol u utorak, 24. srpnja, u 21 sat u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.


Mamma Mia: Here We Go Again! premijerno pod zvijezdama u kinu Jadran

U dubrovačkom ljetnom kinu Jadran film će se premijerno prikazati u nedjelju, 22. srpnja u 21 sat, nakon čega će se od 26.7. film redovno prikazivati u kinima diljem zemlje.


Pogledajte skrivena blaga Znanstvene knjižnice

Ove srijede, 18. srpnja Znanstvena knjižnica Dubrovnik održati će otvorenje izložbe "Blaga Znanstvene knjižnice".


Prijavi se na razmjenu mladih na Murteru!

Udruga Argonauta organizira međunarodnu razmjenu mladih od 7. do 16.9. pod nazivom “Youth 4 C (Mladi za more)” u kojoj će sudjelovati mladi iz 8 zemalja.


Ljetni poslovi naših studenata: Ana-Marija Šoletić

U novoj rubrici: Ljetni poslovi naših studenata, donosimo priču studentice sestrinstva - Ana-Marije Šoletić koja je dio interventnog tima raspoređenog na nekoliko lokacija u Gradu.