CIPAR – otok na razmeđi triju kontinenata

Autor: , 20-05-2016
CIPAR – otok na razmeđi triju kontinenata
Prvo vam dragi čitatelji moram priznati da se volim smatrati putnikom i pustolovom. Upravo igrom slučajeva, zadnjih deset dana provela sam na predivnom otoku Cipru gdje se prema legendi rodila božica Afrodita.

Zbog položaju između tri kontinenta, Azije, Afrike i Europe, Cipar je oduvijek bio privlačan brojnim narodima.  Ciprom su se tijekom stoljeća izmjenjivali različiti narodi: Grci, Rimljani, Asirci, Perzijanci, Mleci i Turci da bi na kraju bila i engleska kolonija. To je vidljivo odmah na dolasku. Svi odlično govore engleski, a da ne spominjem da su od njih preuzeli vožnju s lijeve strane ceste. Do danas otok obiluje nasljeđem triju velikih carstva: rimskog, bizantskog i osmanskog.

  1. godine Cipar je postao neovisan. Nezadovoljna turska manjina većinom smještena na sjevernom dijelu otoka izašla iz parlamenta. 1974. Turci su izvršili okupaciju sjevernog dijela otoka i proglasili nezavisnu državu Sjeverni Cipar. Južni dio ostao je grčki. Tužna sudbina tih naroda vidljiva je u predgrađima gradova. Dok je s jedne strane vidljiv sjaj turističkih mjesta, s druge strane imate stare, napuštene kuće koje je progutala vegetacija. To su nekadašnje kuće Turaka koji su nakon 1974. godine otišli na sjever Cipra. Da tema nije zatvorena, vidljivo je iz razgovora s lokalnim stanovništvom. Jaz između dva naroda pokušavaju promijeniti mlade generacije. U mom posjetu Cipru, često mi je blo savjetovano da ne idem u četvrti gdje do danas žive Turci kao manjina.

Prva stanica moje ciparske avanture bila je u gradu Larnaci gdje sam sletjela avionom čiji se aerodrom nalazi tik uz more. U staroj jezgri grada, prolazeći uskim, kamenim ulicama moguće je pronaći taverne, zanatske radnje (koje su nažalost zamrle u našem gradu), a odišu autentičnošću. S divljenjem sam promatrala izradu bakrenih predmeta koje su me asocirale na one na Sarajevskoj Bašćaršiji ili u uličicama Skoplja. Zanimljivost Larnace osim brojnih pravoslavnih crkvi čini i jedna džamija. Njen minaret se uzdiže u blizini srednjovjekovne tvrđave. Vjernici i ljubitelji bizantske arhitekture pri dolasku u Larnacu prvo će se uputit prema crkvi posvećenoj Sv. Lazaru koji je na Cipru našao utočište od Rimljana. Njegovi ostaci i danas su smješteni u kripti crkve. Kad sam se već tu našla, uputila sam se u kriptu u kojoj je smješten sarkofag S. Lazara. Svim klaustrofobičnim ne preporučam ovo iskustvo. To je mala, niska prostorija u koju se ulazi doslovce pognute glave, a odmah ostanete opijeni mirisom tamjana. Vjernici su u egstazi te se klanjaju ikonama ispred kojih gore voštanice. Nakon tog iskustva, uputili smo se na večeru. Za razliku od Grčke i njihovog odličnog girosa, ovdje možete dobiti nešto što se naziva kebabaom ili souvlakijem, ali nema veza s onim turskim. Unutar pite ( komada specifične lepinje) dobijete komadiće piletine (mislila sam da idem na sigurno kad sam naručivala) neobično začinjene s komadima rajčice I svježih  krastavaca. Ne mogu priznati da sam ostala zadivljena. Jedino što vam mogu preporučiti, dragi čitatelji je meze. Meze čini niz manjih jela/ predjela. Probate svega pomalo, od različitih vrsta maslina, finih namaza, te ste na kraju siti i zadovoljni.

Svojevrsnu razdjelnicu obalnog područja Larnace čini srednjovjekovna tvrđava u kojoj je smješten mali povijesni muzej. Upravo ova građevina kraj je meni bliske Larnace, koja odiše bogatom povijesti. S druge strane nižu se jedan do drugoga restorani, lanci brze prehrane, hoteli, a nasuprot su divno uređene pješćane plaže, na kojima se poželite okupati.

Na južnom dijelu otoka nalazi se Limassol, drugi po veličini grad na Cipru I jedan od najpoznatijih ljetovališta na otoku. Od Larnace je udaljen svega jedan sat vožnje autobusom. Ovaj grad je veliki turistički centar s dugom promenadom omeđena visokim palmama i postmodernim skulpturama. Promenada prati obalu s brojnim pješčanim plažama prepunim ležaljki na kojima možete ispijati osvježavajuće koktele koji se prodaju na obližnjim štandovima. S druge strane nižu se jedan do drugoga hoteli, skupi restorani, te luksuzni dućani. Dok hodate gradom često čujete Ruse i Engleze koji čine većinu turista koji posjećuju ovu turističku metropolu.

Limassol ima i zanimljive povijesne atrakcije. U starom središtu grada smješten je srednjovjekovni dvorac u kojem je nekoć boravio Richard Lavljeg srca i njegova supruga Berengaria od Navarre. Ovaj dvorac je sagrađen u 13. st. On je dio fortifikacijskog sustava duž otoka, a imao je važnu funkciju za vrijeme križarskih ratova.  U dvorcu je smješten muzej s eksponatima od ranog srednjeg vijeka do razdoblja Otomanske vladavine. Nažalost, nije ni sjena drugim muzejima u Grčkoj koje sam imala prilike posjetiti. Predivni i rijetki eksponati loše su postavljeni.

Ulica sa suvenirima St. Andrew kojim dominiraju kao i u ostalim turističkim središtima Mediterana bezbrojni suveniri proizvedeni u Kini. Od njih iskače tek nekoliko postolara i prodavaonica na čijim policama se nalaze proizvodi od čipke. Posebnu pažnju obratila sam čipkastim suncobranima u nježnim pastelinim tonovima. Ne treba zanemariti ni brojne trgovine njihovim delicijama, poput maslina i pripravaka od maslinovog ulja, različitih vrsta kandiranog voća, mnogobrojnih vrsta ukusnog loukoumija, te pržene specifične ciparske kave. Prodavači vam pokušavaju sve i svašta prodati, gotovo je nemoguće izaći iz dućana samo s jednom stvari. U dubokoumnim razgovorima uz police s alkoholnim pićima, specifičnim za Grčku, kao što je metaxa i ouzu shvatila sam da dijeli ista uvjerenja kao i ostali Grci. Na spomen riječi Makedonija i mastika dobila sam jezikovu juhu.  Nakon te zamorne rasprave, uputila sam se u obližnji kafić zajedno s mojim suputnicima kako bi uživali u nezaobilaznom frappeu, hladnom pripravku od kave kojeg piju i u čitavoj Grčkoj. Mladi imaju običaj, kao što mi imamo u Dubrovniku da najmanje sat vremena ispijaju svoj frappe na osunčanoj terasi nekog kafića. Ovaj običaj sam objeručke prihvatila 

U blizini grada nalazi se Kolossi castle gdje su vitezovi reda Sv. Ivana uzgajali sorte crnog grožđa i šećerne trstike. Tu su vitezovi osnovali svoj zapovjedni centar naziva Commandery prema kojem je ciparsko slatko crveno vino dobilo ime Commanderia. Kako volim isprobavat lokalne specijalitete, za sobom sam ponijela i bocu ovog finog vina koje me odmah podsjetilo na naš pelješki prošek.

 

Sa žaljenjem moram priznati da zbog mog kratkog posjeta Cipru mi je izbjegao glavni grad Nicossia, do danas jedini podjeljeni grad. Moji dragi, novi prijatelji, podijelili su mi svoja iskustva, koje vama dragi čitatelji proslijeđujem. Nakon što su prešli granicu u turski dio, krenuli su šetnju ulicama. Vidljiva je razlika između grčkog i turskog dijela. Cijene su jeftinije. U pokrajnim ulicama vidi se pravi život njihovih stanovnika. Prizori bose djece kako se igraju, loveći se. Drugačiji mentalitet odiše tim uskim, kamenim ulicama tog podjeljenog grada.

Cipar, upravo zbog bogate prošlosti kojeg sam probala što bolje opisati u prijašnjim redovima, vuče me da ga posjetim još barem jednom kako bi mogla otkriti još tajni koje čuva u skrivenim, uskim ulicama, u brojnim povijesnim muzejima i na periferijama gradova koji su podlegli masovnom turizmu.

O nastavku mog putovanja na Cipru, u maleno selo Amiantos gdje sam provela sedam dana u izolaciji od vanjskog svijeta, saznajte uskoro.

 

CIPAR – otok na razmeđi triju kontinenata

NOVOSTI

Obavijest izlagačima Foruma mladih

Ne zaboravite se prijaviti i svoje radove dostaviti na vrijeme.


Istinska saznanja su teška.

Imam malu priču za sve vas: stojim u redu u trgovini i dopuštam si biti zadovoljan proteklim danom. Imao sam tri mala nerviranja, pokoji razgovor i dnevni zadatak koji su se prikrali i potiho zaprijetili narušavanju moga mira.


Dubrovačko-neretvanska županija objavila je natječaj za dodjelu stipendija

Prenosimo tekst natječaja i potrebnu dokumentaciju.


Otvorene su prijave za izložbu Foruma mladih: Rukama složeno!

Prijave su otvorene do 16. studenog i prijavljuje se putem obrasca. Svečano otvorenje biti će 21. studenog u 19 sati u galeriji Sebastian Art.


Trening u Španjolskoj - LET'S ESC (European Solidarity Corps)

Syncro - Synergy Croatia traži dvoje sudionika iz Hrvatske za sudjelovanje na treningu koji će se održati u Malagi sredinom studenog.