Idem skalin po skalin, a želja mi je igrati i studirati u Americi - razgovor s košarkašicom Anom Hakličkom

Autor: , 14-03-2020
Fotografirao: informadur
Idem skalin po skalin, a želja mi je igrati i studirati u Americi - razgovor s košarkašicom Anom Hakličkom
O uspjesima Ženskog košarkaškog kluba Ragusa već znaju i vrapci na grani.

Klub jednostavno rečeno nema konkurencije ove sezone. Cure su neporažene. Sve je to normalno s obzirom kakav pomladak se krije u njihovim redovima. Jedna od velikih nada dubrovačke, a i hrvatske košarke je zasigurno Ana Haklička koja iz sezone u sezonu pokazuje talent i sve veći napredak. Nismo htjeli propustiti priliku pa smo razgovarali s našom sugrađankom o njezinoj najvećoj ljubavi, košarci.

 

 

Kako si se odlučila baviti košarkom?

Uvijek sam bila kako se kaže „muško“ dijete. Trenirala sam judo, išla sam u glazbenu školu, no htjela sam ipak neki timski sport. Htjela sam nogomet, ali tada toga nije bilo. U školi je tada bila popularna ženska košarka, i sve su se cure prijavile pa rekla idem i ja. Tada se stvorila ljubav prema lopti i košarci. Nakon par mjeseci treniranja u OŠ Ivana Gundulića pozvali su me da dođem igrati za ŽKK Ragusa i tu sam sve do danas.

 

Kakav je bio taj prelazak iz osnovne škole u klub?

U osnovnoj školi vas uče osnove i pravila. Kada sam došla na prvi trening u Gospino polje to je već bila viša razina. Dvoumila sam se, ali sam ipak ostala na tome da izaberem jedan sport i njemu se posvetim. Mislim da mi je uspjelo.

 

Ana ima tek 19 godina, prošla je sve kategorije do sada u ženskoj košarkaškoj reprezentaciji. Već s 14 godina je ušla u selekciju prvi put, a nedavno je nastupala i za U 20 reprezentaciju. Kakvo je to iskustvo bilo?

S 14 godina sam bila pozvana u reprezentaciju do 15 godina. To su mlađe kategorije koje kasnije se pretvaraju u kategoriju do 16 godina koja ide na europska prvenstva. Prvi put sam prisustvovala takvoj vrsti rada i truda, u kojem se borite za selekciju i nastupanje u nacionalnom dresu. Ti putevi su me usmjerili i selekcijama U16 i U18. Ovo ljeto sam bila pozvana i u U20 reprezentaciju što je bila jako velika čast.

 

Što je ozbiljnije ili zabavnije, klub ili reprezentacija?

Klub je klub, ali reprezentacija ima svoju čar. Jednostavno taj pristup svakoj utakmici, na treningu je drugačiji osjećaj nego u klubu. Naravno, u klubu imate i određene zacrtane ciljeve na početku sezone, a kroz sezonu igrate protiv brojnih cura s kojima na ljeto treba biti tim i zajedno se borite za nacionalni dres i medalju. Svakako je drugačiji osjećaj igrati za reprezentaciju nego za klub.

 

Završila si Turističku i ugostiteljsku školu. Kako je bilo uskladiti školu i treninge koji su ponekad bili i dva puta dnevno?

Prvo bih zahvalila svim profesorima koji su mi toliko puta izašli u susret. Išla bih u školu dva sata, pa bi pošla na trening i iza se vratila u školu. Sve što su mi oni pružali trudila sam se vraćati dobrim ocjenama. Jest, teško je bilo, ali sam uspjela i ostvarila svoj cilj. Imala sam jako puno opravdanih sati, i zahvaljujem ravnatelju koji je sve to opravdao. Može se kad se hoće. Završila sam s odličnim uspjehom. Presretna sam što sam završila baš tu školu. Hvala još jednom svima na pomoći

 

Pretpostavljam i kako su roditelji odigrali veliku ulogu u svemu, barem što se tiče prijevoza?

Jako veliku ulogu. Živim u Sustjepanu, a škola je na Viktoriji. Autobusa nema baš često pa su me svi vozili kad je trebalo, i mama, i tata, i baba, i brat. I njima velika hvala na svemu.

 

 

U Puli si postigla 22 koševa, najviše ove sezone. Proteklog vikenda protiv Plamen Požege imala is 10 koševa, 9 asistencija i 8 skokova, na pragu triple-double učinka. Možemo li reći kako razvaljuješ na terenu?

Ne želim hvaliti sebe, nego ekipu. Uvijek se istakne jedna iz ekipe i to je super jer protivnice ne znaju koga bi čuvale. Nije mi bitno toliko koliko sam koševa postigla koliko pobjeda ekipe. Da, protiv Požege sam bila na pragu triple-double učinka. Bila je to jedna od lakših utakmica sezone, ali te brojke stvarno nisam znala dok kasnije nisam pogledala statistiku.

 

Klub ove sezone ne zna za poraz. Je li to bilo očekivano?

Ove sezone promijenila nam se uprava. Došao je novi trener Braslav Turić, koji je bio trener košarkašica  Medvešćaka. Kluba koji je bio na tronu hrvatske ženske košarke godinama. I u kupu i u ligi. Stvari su se posložile da je klub doveo nekoliko igračica da nam pomognu ostvariti ovaj rezultat. Uvijek je pobjeda cilj, a onda osvajanje kupa i lige. Borba je na treningu što je jako dobro. Voljeli bi osvojiti ligu jer naporno radimo već mjesecima.  Željeli bi da nam se tako vrati taj trud na kojem radimo od početka sezone.

 

Kakvi su tvoji planovi, što možemo očekivati nakon ove sezone?

Trenutno sam u Dubrovniku i tako razmišljam, idem skalin po skalin. Više mi je glava u Hrvatskoj, u našoj ligi i kupu. Voljela bih studirati u Americi, što mi je velika želja od kada sam počela trenirati košarku. To bi bio jedan veliki iskorak. Uvjeti koji tamo postoje su nevjerovatni i ako Bog da voljela bih poći.

 

Postoji li šansa za odlazak u Ameriku?

Da!

 

 

 

Ako vam nije do čitanja razgovor s Anom možete poslušati u ovotjednom izdanju emisije Ura od Informadura koju možete pronaći na:
https://www.mixcloud.com/uniduradio/ura-od-informadura-ana-hakli%C4%8Dka-1032020/

 

 

 

 


NOVOSTI

METAFORIČNA STANKA KAO UPOZORENJE, NE KRAJ!

Trenutno smo u situaciji u kojoj smo na neki način zarobljeni opasnošću koronavirusa, držimo se distance, osobito fizičke. No, emocionalno nikad nismo bili bliži jedni drugima. To je primijetila i Josipa Čović koja je napisala zanimljiv osvrt.


Ostani doma i piši tekst za HNK

HNK u Zagrebu objavio je natječaj za otkup neobjavljenog suvremenog dramskog teksta.


WELLBEING OF YOUTH WORKERS - pogledajte rezultate istraživanja

Tri organizacije sa sjedištem u Sjevernoj Makedoniji (Go Green Skopje), Njemačkoj (Natur Kultur e.V.) i Hrvatskoj (Ocean Znanja u Republici Hrvatskoj) sudjelovale su u strateškom partnerstvu Erasmus + K2 pod nazivom „Korak između“.


Gubimo jedan sastavani dio školovanja, a to je druženje – Intervju s maturanticom Petrom Bašić

Naša sugovornica je Petra Bašić, maturantica Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića. Uz to što je dobra učenica Petra djeluje i kao pomoćna administratorica u UR Institutu, a isto tako aktivna je članica Kluba mladih znanstvenika.


Grad Dubrovnik privremeno obustavlja financiranje programa udruga

Grad Dubrovnik nastavlja se prilagođavati novonastalim okolnostima i privremeno posluje vodeći se financiranjem nužnih i neophodnih troškova.