Putopis Tomislava

Autor: , 10-06-2016
Putopis Tomislava
I tako dođe 2. lipnja, četvrtak, dogovoreni dan polaska u Budimpeštu kako bi podržali našeg Juga u borbi za naslov europskog prvaka po četvrti put poslije 1981., 2001., i 2006. godine.
Putovali smo u Budimpeštu
I tako dođe 2. lipnja, četvrtak, dogovoreni dan polaska u Budimpeštu kako bi podržali našeg Juga u borbi za naslov europskog prvaka po četvrti put poslije 1981., 2001., i 2006. godine. 
Dakle, okruglih 10 godina posta kako nam je taj najprestižniji naslov izmicao na raznorazne načine. No, krenimo po redu:
Prvi dan:
Pokret iz Zagreba bio je zakazan u devet sati ujutro sa zagrebačkog Glavnog kolodvora. Nekako smo se ekipirali usprkos dosta nezgodnom terminu završnog turnira Lige prvaka. Naime, putovalo se usred ispitnih rokova kada studenti masovno okupiraju sve raspoložive knjižnice, vrte sve moguće knjige, skripte, šalabahtere itd…
Sam put do Budimpešte prošao je relativno brzo i bezbolno. Nismo „krenuli jako“, kao da smo znali da je pametno rasporediti formu za trodnevni spektakl u mađarskoj prijestolnici.
Na odredište smo stigli oko tri sata popodne i obavili prijavu u hostelu „Interflat“, smještaju na solidnoj poziciji u pješačkom dometu do centra. Sobe po cca osam kreveta, što za manu ima smanjeni komfor, ali i subjektivno ogromnu prednost u obliku društvenog života i druženja gostiju. Kako nas, tako i raznih backpackera iz Španjolske, SAD-a i što ja znam otkud sve ne koje smo upoznali tamo. Ipak valja informirati neupućene o ljepotama i turističkim sadržajima Hrvatske i našega Grada. Čovjek kada se makne izvan granica Lijepe naše naprosto ne vjeruje o neznanju svjetskih putnika o našoj zemlji (osim što nemaju pojma o Jugu i vaterpolu, nemaju ambicije posjetiti Hrvatsku jer su čuli da je tamo rat i da ima mina?!).
Prije utakmice uspjeli smo se malo prošetati i okrijepiti. Dojam je da je Budimpešta, osim što je glavni grad izrazito centralizirane Mađarske, nevjerojatno jaka turistička destinacija. Komercijazacija se osjeti na svakom koraku, nešto kao kod nas u Starom gradu, samo rasprostranjeno na višestruko veću površinu. Ponuda zbilja svestrana, a cijene veće od očekivanih. Npr. skromniji ručak u osrednjem restoranu s pićem teško ide ispod 100 HRK, kava u centru preračunato više od 20 HRK. Netko se ono žalio da je Dubrovnik skup?
U neke ure smo se sastali ispred hostela kako bi zajedno dopješačili do bazena i podržali naše Jugaše. Protivnik je bio mađarski doprvak Eger, dobra ekipa, ali ne dovoljno da prođe ekipu koja je do tada na kontu imala tri trofeja ove sezone. Kao navijači nismo se nešto iskazali, ali to su ujedno bile pripreme za urnebes na tribinama u idućim i puno zahtjevnijim utakmicama.
Poslije utakmice klasika, druženje po sobama uz tekućine i obilazak noćnih klubova koji je prema očekivanjima živahan i raznovrstan.
Drugi dan:
Točno u jedanaest sati po dogovoru nas je čekao vodič kako bi nas proveo po gradu i upoznao sa znamenitostima i ostalim čarima destinacije. Obilazak bazilike, parlamenta, Budima i ostalih znamenitosti trajao je oko tri sata. Tu smo „ispustili dušu“, te jedva dočekali zajednički objed u jednom od, usudio bih se reći, stotina restorana koje smo uočili. Odabir nije mogao biti bolji; za cijenu od 100 HRK Udruga je ugovorila „all you can eat“ opciju. U odnosu na gore navedene cijene, ekipa je mislila da je to nestvarno, da postoji neka kvaka, ali stvarno je nema. Shema je takva da se sami poslužujete svim što vam oko ugleda, a hrana nije škart, već se tu može naći probranih mađarskih specijaliteta tipa gulaš, paprikaš i svašta nešto. Posebice se muški dio ekipe pokazao da su pravi virtuozi za švedskim stolom .
Poslije ručka slobodno vrijeme i pripreme za utakmicu s favoriziranim i nepobjedivim Pro Reccom. Utakmica očekivano dramatična s puno preokreta. U lutriji peteraca ipak zasluženo dobismo i sve je bilo spremno za finale. Navijanje je bilo fenomenalno. Doduše uz instrukcije navijači(ca)ma koji nisu baš savršeni poznavatelji vaterpola. Dakle jednom za uvijek: kada protivnik ima loptu ide zviždanje i trubljenje, a kada Jug napada, navijati kako bubnjar vodi! Zanimljivo je i pripomenuti kako se s nama na tribinama našla ekipa prijatelja Felipea Perronea iz Brazila i Xavija Garcije iz Španjolske. Posebno ovi prvi su totalni kraljevi, cijelo su vrijeme neumorno skakali i ludovali tribinama bazena na Margaretinom otoku.
Poslije utakmice, a što drugo nego druženje po sobama hostela uz tekućine i upoznavanje noćnog života noću vrlo živahne i dinamične Budimpešte.
Treći dan:
Do 10 sati smo trebali spakirati prtljagu i odjaviti se iz hostela. Utakmica je bila tek navečer, tako da je organiziran dolazak autobusa i ukrcaj prtljage, te slobodan dan do utakmice. Tu smo se raštrkali, svatko prema vlastitim preferencijama. Neki su lunjali gradom, neki krstarili Dunavom, neki šopingirali ili kombinirali sve navedeno. Iskreno, takva vrsta putovanja je malo fizički iscrpljujuća; ustajanje je na vrijeme, popodne uzbudljive utakmice, navečer noćni izlasci najčešće do ranih jutarnjih sati, a slobodna popodneva je šteta ne iskoristiti za šetnje i obilaske grada.
Finale Lige prvaka bilo je veličanstveno. Utakmica je bila u egalu, a naš Jug se ipak pokazao kao kvalitetnija ekipa od grčkog Olympiakosa. Tome u prilog ide i proglašenje Marka Bijača za najboljeg vratara, kao i Felipea Perronea za najboljeg igrača turnira.
Navijanje je bilo kao i prethodni dan, fantastično. K tome imali smo pojačanje u obliku megafona koji se pokazao kao prava investicija (osim kada u njega neartikulirano viču naši brazilski prijatelji s kojima smo se sprijateljili ). Ne treba posebno naglašavati kako je veselje potrajalo podosta poslije utakmice sa igračima, upravom i prijateljima Juga, ali i dugo u noć na putu prema Zagrebu.
 
Rezime:
Ovaj tekst je napisan iz perspektive bivšeg studenta i člana Udruge. Nema sumnje da je sudjelovanje u radu Udruge i sličnih organizacija nešto što oplemenjuje studentski život svakog studenta. Čovjek to vidi tek kada završi fakultet i kada se okrene iza sebe i vidi da provedeno vrijeme u beskonačnim kavama, druženjima, putovanjima i sudjelovanja u organizaciji projekata Udruge nije uzalud bačeno vrijeme. Benefit koji student ostvaruje u provođenju slobodnog vremena na navedeni način ne može se egzaktno valorizirati, ali uspostavljena i održana prijateljstva, te iskustvo koje čovjek stekne bude utkano u čitav daljnji život!
 
 

NOVOSTI

Polarni san Davora Rostuhara - predavanje u Narodnoj knjižnici

U ljetnom izdanju „Putositnica utorkom“ bit će Davor Rostuhar. Multimedijalnim predavanjem „Polarni san“ Rostuhar će predstaviti prvu hrvatsku ekspediciju na Južni pol u utorak, 24. srpnja, u 21 sat u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.


Mamma Mia: Here We Go Again! premijerno pod zvijezdama u kinu Jadran

U dubrovačkom ljetnom kinu Jadran film će se premijerno prikazati u nedjelju, 22. srpnja u 21 sat, nakon čega će se od 26.7. film redovno prikazivati u kinima diljem zemlje.


Pogledajte skrivena blaga Znanstvene knjižnice

Ove srijede, 18. srpnja Znanstvena knjižnica Dubrovnik održati će otvorenje izložbe "Blaga Znanstvene knjižnice".


Prijavi se na razmjenu mladih na Murteru!

Udruga Argonauta organizira međunarodnu razmjenu mladih od 7. do 16.9. pod nazivom “Youth 4 C (Mladi za more)” u kojoj će sudjelovati mladi iz 8 zemalja.


Ljetni poslovi naših studenata: Ana-Marija Šoletić

U novoj rubrici: Ljetni poslovi naših studenata, donosimo priču studentice sestrinstva - Ana-Marije Šoletić koja je dio interventnog tima raspoređenog na nekoliko lokacija u Gradu.