Novo trenersko lice vaterpolskog kluba Jug

Autor: , 16-04-2021
Novo  trenersko lice vaterpolskog kluba Jug
Mlada i ambiciozna kondicijska trenerica VK Jug - Nera Budalica, oduvijek je njegovala ljubav prema sportskim aktivnostima.

Od Kineziološkog studija u Splitu pa do dodatnih edukacija, po prirodi vrckava i znatiželjna mlada djevojka smatra da joj je sportski duh pomogao, tj. još uvijek pomaže i izvan sportskog teritorija te ga usmjerava na izazove s kojima se svakodnevno susreće kako na poslovnom tako i na privatnom planu. Disciplina koju je stekla tijekom studija, a i tijekom dodatnih profesionalnih usavršavanja, omogućuje joj da ne prestaje istraživati sportski svijet te je sigurna da joj nikad neće ponestati želje za neistraženim aktivnostima i područjima.

 

Kada je započela ljubav prema plivanju?

Sigurno se od mene očekuje da prepričam svoje prve plivačke zaveslaje onda kada sam imala četiri godine, ali zapravo prava ljubav prema plivanju i vodenim sportovima započela je tek na fakultetu kada sam bila angažirana za demonstratoru na kolegiju Teorije i metodike plivanja.

Tu ljubav su mi zapravo najviše probudili profesori i nositelji kolegija, a to su Mia Perić, Goran Gabrilo te Srđan Petrić. Svojom neizmjernom podrškom i nesebičnim pružanjem znanja uputili su me na to kako moj poziv može zapravo biti i u smjeru podučavanja i znanosti, a ne nužno prakticiranja sporta. Rado se uvijek našalim kako su „vratili ribicu na suhome u svoju vodu.“

Naravno da je tu i  priča kada sam se tek počela baviti plivanjem po uzoru na stariju sestru (pa je to potrajalo i narednih 12 godina), a tada me na bazenu najviše zadržavalo društvo, treneri, natjecanja i sama aktivnost kao neka vrsta obaveze, ali ne mogu reći da sam tada plivanje kao sport i aktivnost dovoljno cijenila, a kamoli razvila neku ljubav. Tada mi je sve to bilo monotono i dosadno jer sam po prirodi dosta vrckava i dinamična pa nisam imala neku pretjeranu zanimaciju tijekom plivanja osim brojanja pločica bazena te opetovanog pjevanje jedne te iste pjesme prilikom plivanja silnih kilometara. Danas u plivanju pronalazim vrijeme za razmišljanje, rješavanje stresa i priliku da usporim od ubrzanog načina življenja.

 

S koliko si godina prvi put nastupala na nekom važnijem natjecanju?

Iskreno, za mene su natjecanja predstavljala samo promjenu okoline i uvjeta treniranja, vid zabave, druženja i upoznavanja jer sam dosta rano započela s plivačkom „karijerom“, a isto tako sam je i rano završila te zbog toga nisam imala priliku nastupati na nekim važnijim natjecanjima. Ali, redovito sam odlazila na međunarodna i državna natjecanja te mitinge kada sam imala otprilike dvanaest ili trinaest godina što je realno gledajući za mladu osobu dobar uspjeh.

 

Tko te je najviše bodrio da nastaviš razvijati svoj sportski duh?

Odmah da naglasim da za moj pojam definicije sportskog duha ne predstavlja nužno i jedino natjecateljski duh, više to shvaćam kao odgojnu disciplinu i metodu rasta i razvoja pojedine osobe.

U skladu s tim, smatram da tada (pa ni sada) taj sportski duh ne prenosim nužno samo na sportske aktivnosti, nego ga održavam, usavršavam i hranim te ga usmjeravam gdje je potrebno. Određene životne promjene koje dolaze s odrastanjem i sazrijevanjem predstavljaju mi mogućnost raspodjele i ulaganja resursa sportskog duha, a to je bilo i još uvijek jesu polje obrazovanja, općeg zdravstvenog statusa te vlastitih kognitivnih sposobnosti. Najviše sam zahvalna pojedinim profesorima Kineziološkog fakulteta u Splitu i Novom Sadu. Oni su vjerovali u mene, otvorili moju Pandorinu kutiju, oslobodili moje kapacitete te su me usmjeravali na ispravan put, a ostalo sam htjela i morala sama. Također, tu je i moja sestra koja bi me ohrabrila svaki put kada sam htjela odustati od cijelog procesa.

 

Misliš li da je Kineziološki fakultet dobra baza za sve profesionalne trenere i igrače?

Po meni, za trenere bi trebalo biti samo dobra baza ako pričamo o redovnom studiju, ali isto tako ne znači da je dovoljno dobra za svih. Znanje koje se stekne, po mom mišljenju, nije dostatno ako se želiš bar malo izdvojiti od prosjeka.

Subjektivno gledano, vjerujem da je potreban dodatan rad „sa strane“, pohađanje edukacija, tečajeva i radionica, obavljanje poslova u području struke, surađivanje i konzultiranje s kolegama kao i izgradnja sebe te postavljanje vlastitih standarda i stavova kako bi se izdvojio iz tog prosjeka. Što se tiče igrača/sportaša, iskustvo je pokazalo kako oni ni ne mogu ispratiti ritam redovnog studija zbog samog rasporeda, a mnogi takvi su morali odabrati između fakulteta i profesionalnog sporta jer je dan prekratak za obje aktivnosti, a upitna je i raspoloživa ljudska energija. Glede nekih drugih studijskih opcija koje KIF nudi, a to su izvanredni studij i viša trenerska škola, mogu se pokazati optimalnim ako postoji neko prethodno iskustvo, konstantno usavršavanje ili neki drugi snažan temelj.

 

Koje se prepreke javljaju učestalo u tvom trenerskom poslu?

 U trenerskom poslu nerijetko mi se događa da bih htjela svima sve prilagoditi, pomoći i prenijeti što više znanja pogotovo u situacijama gdje imam grupu ili ekipu. Jasno je da to u praksi baš i nije izvedivo jer svatko se razlikuje po svojim motoričkim, funkcionalnim i kognitivnim sposobnostima, a najviše po crtama ličnosti. Uvijek se trudim individualizirati pristup uz zadržavanje fokusa na cilj koji želimo postići kao grupa odnosno ekipa.

Također, izazov mi je i rad s djecom zbog toga što pojedine pedagoško-psihološke metode neće vrijediti za svako dijete jednako. Uz to, istaknula bih i problematiku sekularnog trenda odnosno generacijske promjene u prehrambenim navikama, aktivitetu, hormonalnim i tjelesnim promjenama itd., a čija se krivulja ne penje uzlaznom putanjom. Na svu sreću uživam u radu s mladim ljudima, jako brinem i o načinu pristupanja te pomno odabirem metode, a sve to kako bih spriječila bilo kakav potez koji bi mogao u budućnosti negativno utjecati na njih. Generalno gledajući, ne samo u mom trenerskom poslu, jedna od glavnih problematika leži u zastarjelim i konzervativnim metodama koje se temelje na mitovima i/ili iskustvima koje su nastale bez ikakve znanstvene ili literaturne podloge, a kao drugo od glavnih problematika leži u prezasićenosti informacija koje se pronalaze na internetu, a koje često nisu relevantne.

 

Na koji način ih uspiješ prevladati?

Najčešće smo svi sami sebi prepreke jer imamo određenu perspektivu odnosno „mindset“  po kojem živimo. Naučila sam gledati na takve stvari samo kao blagu kočnicu koja u tom momentu usporavanja pruža priliku za analizom i evaluacijom samog događaja. To u prijenosu znači da na prepreku gledam kao priliku (za čim god).

Da se osvrnem na problematiku koju sam prethodno spomenula pri ekipnom/ grupnom radu pokušavam što više pristupiti pojedinačno, a da svi ti pristupi vode ka jednakom cilju. Dok pri radu s mlađim uzrasnim kategorijama, također pristupam individualno te pomno biram trenažne, pedagoške i psihološke metode kao što sam već spomenula.

 

Kako si uz sve obaveze uskladila još i edukaciju za sportsko/ rehabilitacijsku masažu?

Tijekom fakultetskog obrazovanja nisam bila „kampanjac“, nego sam sve svoje obaveze ispunjavala na vrijeme uz pomoć dobre organizacije i strukture dana. Ako ne bi mogla to organizirati, postavljala sam si prioritete, a to su bile edukacije jer većina njih budu samo jedan ili dva puta u godini, a na KIF-u postoje 3 ispitna roka :D.

 

Cijeli život si u sportu. Probala si razne sportove, u svakom ostvarila poneke rezultate. To definitivno govori o tvojoj disciplini i predanosti. Jesi li zadovoljna u vaterpolu /plivanju ili ima još neki neistraženi teren na kojem bi se htjela okušati?

Sada iz trenerske perspektive mogu reći da definitivno nisam iskoristila svoj puni potencijal, ali u konačnici mi nije žao pošto nisam niti imala u planu biti profesionalni sportaš. Sada se bavim samo aktivnostima u kojima uživam i koje me čine sretnom, a koje pridonose mom zdravstvenom statusu. Lista je dugačka; počevši od olimpijskog dizanja utega, funkcionalnog treninga, preko boksa, yoge, a okušala sam se i nedavno u penjanju po stijenama. Sigurna sam da mi nikada neće ponestati želje za neistraženim područjima i aktivnostima.

 

 


NOVOSTI

Intervju: Margherite Pevere, međunarodna umjetnica

Samostalnom BioArt izložbom "WOMBS" međunarodne umjetnice održao se Dubrovnik Postmodern izložbeni program u organizaciji UR Instituta u Centru za mlade


Proslavite Međunarodni dan mladih u Centru za mlade

U Centru za mlade pripremljen je zanimljiv program povodom dana mladih


O globalnim ekonomskim izazovima na konferenciji DIEM Sveučilišta u Dubrovniku

5. međunarodna znanstvena konferencija Dubrovnik International Economic Meeting (DIEM 2021) održat će se 2. i 3. srpnja 2021. u organizaciji Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku.


Mihaela Domaćin: Iskustvo studiranja u inozemstvu

Talentirana Dubrovkinja Mihaela Domaćin uspjela je spojiti dvije velike ljubavi: ljubav prema plesu i jezicima, te je uz studiranje jezika na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, nastavila njegovati svoj plesni izričaj u klubu Bolero.


14. Međunarodni festival opernih arija „TINO PATTIERA“

Međunarodni festival opernih arija „Tino Pattiera“, njegovo četrnaesto izdanje, održat će se ove godine u Dubrovniku od 29. lipnja do 6. srpnja.