Moja praksa i život u Bruxellesu!

Autor: , 21-01-2016
Fotografirao: Privatni album
Moja praksa i život u Bruxellesu!
Davor Žilić, Splićanin i student Sveučilišta u Dubrovniku, ovog puta nam otkriva crtice iz svog života i prakse u Bruxellesu, a sudeći po njegovom dosadašnjem iskustvu vjerujem da ćemo od njega još puno toga čuti!

 Pozdrav svima!

Moje ime je Davor Žilic, imam 23 godine i student sam druge godine diplomskog studija Poslovne ekonomije na Sveučilistu u Dubrovniku. Inače sam iz Splita, i da, odabrao sam Dubrovnik kao svoje mjesto studija, gdje sam postigao vjerojatno puno više nego ikada ako bi ostao u Splitu – ne zato što ne volim svoj Split, već samo zbog promjene sredine koja je potrebna svakom mladom čovjeku, a oduvijek sam bio impresioniram gradom Dubrovnikom, pa zašto ne probati.

No, da prijeđem na stvar…trenutno radim kao stagiaire u Europskoj Komisiji u Bruxellesu (onaj grad gdje ponekad ima više vojnika nego turista po ulicama), točnije u Directorate General for Budget, Unit 01- Budgetary Discharge procedure, relations with Institutions concerned and parliamentary questions, ili da prevedem: Opća uprava Europske komisije zadužena za budžet, u odjelu 01 koji je pak zadužen za reviziju budžeta Europske unije i odnose sa drugim EU institucijama po pitanju budžeta. Zvuči dosadno? Pomalo da. Zvuči teško? Istina, posebno zato jer sam jedini trainee u svom Unitu. Jesam li sam naučio ista? Definitivno jako puno.

Iako sam već radio prije svugdje i svašta, od New Yorka do Hvara, od Wroclawa (gdje sam studirao preko Erasmus programa), do Splita i Dubrovnika, od hotelske recepcije do poslovnog bankarstva, moram priznati da ništa nije uporedivo sa ovom praksom koja traje pet mjeseci i koja je izuzetno zahtjevna, u smislu da svakodnevno prisustvujem raznim sastancima uključujući Europski Parlament, Vijeće i druge odbore, pišem razne reporte i pravim svakojake nacrte budgetary error rates-a u Uniji. Sama činjenica da je za ovaj traineeship term bilo preko 22.000 prijava, a samo nas je oko 650 uspjelo dobiti priliku za ovu praksu, govori koliko bih trebao biti sretan (a samo nas je 11 iz Hrvatske).

Ali dosta o tome sto radim… Malo o Bruxellesu? Bruxelles je sjajan grad za živjeti, od oko milijun i pol stanovnika, izrazito kozmopolitanski, sa mnogo barova i restorana, govori se isključivo francuskim jezikom (iako je grad geografski smješten u Flamaniji - nizozemskom dijelu Belgije) i grad koji je jako dobro prometno povezan, te iz kojeg je jako lako i jeftino putovati po raznim destinacijama (naprimjer povratna karta vlakom vikendom do bilo kojeg drugog grada u Belgiji je 16 eura, a povratna karta autobusom do Pariza, koji je udaljen svega 4 sata vožnje, ili do Amsterdama, do kojeg treba potrošiti samo 3 sata vožnje  je 20ak eura, dok povratni let do Berlina/Dublina/Barcelone,… se može naći za čak 19 eur). Morao sam ovo spomenuti, samo da dočaram koliko je cijela Hrvatska prometno izolirana, ali o tome nekom drugom prilikom… Kao negativno bih istaknuo prvo vrijeme, koje je jako slično Londonskom- kiša i kiša, svaki dan 50 nijansi sive, ali to se lako kompenzira odlaskom u neki bar ili nekim putovanjem kao što sam ranije spomenuo. A kao drugo, vjerojatno ste svi čuli za Brussels Lockdown koji je uslijedio nakon nesretnog terorističkog događaja u Parizu. Strah u zraku tih para dana se mogao skoro dodirnuti, vojska po ulicama, metro zatvoren, pola buseva ne prometuje, svugdje se provjeravaju torbe (jos uvijek se provjeravaju i to me strasno nervira!!), učestali security checks, škole i muzeji zatvoreni, zabrana javnih okupljanja, barovi i ulice prazni…. Strašno! Ali to je iza nas, nakon nekog vremena nastavilo se živjeti normalno, iako je vojska još uvijek u najvišem stupnju pripravnosti. Ja imam sreću sto živim jako blizu poslu, u jako dobrom dijelu gradu koji se zove Ixelles, tako da osobno nisam imao mnogo poteškoća sa ovom cijelom situacijom, ali mogu zamislit kako je bilo ljudima u lošijim kvartovima (koji su većinom nastanjeni Arapskom manjinom), gdje su racije i policijske ophodnje bile svakodnevna pojava.

Usporedjivati Bruxelles i Dubrovnik mislim da nije uopće lako, ne znam ni gdje početi. Kao prvo, meni osobno jako fali more (ah! vječiti Dalmatinac!). Fali mi i tišina i mir ponekad, barem isto koliko mi u Dubrovniku ponekad fali ''šušur'', kako bi mi Splićani rekli, koji postoji u Bruxellesu, glavnom gradu Europske unije, koji je posebno ludo mjesto za biti u vrijeme nekih političkih događanja, kada je veliki dio Europskog kvarta zatvoren za javnost, uključujući obližnje ceste, a uz to ako ste dovoljno sretni, možete naletiti i na neku grupu prosvjednika sa jedne strane bodljikave žice koje izgledaju kao vojne barikade, a iza druge kordon policajaca sa vodenim topom. Ali ljudi su uglavnom dragi i jako ljubazni u Bruxellesu, slično francuzima, za sve se ispričavaju, zahvaljuju, imaju visoku stopu tolerancije i spremni su pomoći i ljubazno se nasmijati. Ponekad ima čak i previše političke korektnosti u konverzaciji za moj ukus, ali to je sve jako subjektivno. Kolege na poslu, a posebno kolege stagiaires-i, su stvarno dobri, prijateljski nastrojeni, i spremni pomoći. Naš stagiaires-a ima samo 9 u našem Directorate General, tako da se jako puno družimo skupa i ponašamo se kao jedna velika obitelj. Često imamo zajedničke večere, izlaske, putujemo skupa, ali dijelimo i zajedničke probleme i pomažemo si. Jako sam sretan radi toga, jer mislim da svi koji dolazimo na praksu, dolazimo sami i potrebno nam je neko društvo, a ako se dogodi da svi nađemo zajednički jezik, onda stvarno treba biti iznimno sretan.

Što dalje? Ne znam ni sam, ali sigurno neću stati, idemo dalje, uskoro diploma, možda neki novi posao, možda neka nova praksa, kad i gdje ne znam, ali vjerujem da uz malo rada, ambicije i vremena moze se puno postići. Vjerujte mi, ništa nije toliko teško i daleko kao što se čini iz prvog pogleda. Sve se može, samo treba biti uporan i ne sjediti prekriženih ruku i čekati da vam padne mana sa neba, jer takvo nešto ne postoji. Svaki rad se isplati! A ako vam nešto ne upali iz prve, postoji i drugi i treći i n-ti put (iz osobnog iskustva govorim, jer naprimjer Europska komisija nije jedino mjesto gdje sam se prijavio, bilo je tu jaaaako puno prijava, u jaaaako puno kompanija i organizacija, te nakon par odbijenih prilika sa moje strane i negativnih odgovora sa druge strane, mogu reći da se moj trud isplatio za sad). Također, nije sve ni u učenju i studiranju, postoje neke stvari koje su vjerojatno i važnije od toga, treba skupiti, što bi amerikanci rekli ''hands-on experience'', ali samo učenje i studiranje definitivno će vam pomoći za razvoj daljne karijere i poboljšati sistematičnost pri obavljanju raznih zadataka na poslu. Učite strane jezike, družite se sa drugima, učite o stranim kulturama, običajima, kuhinjama… I u svemu što radite nađite zabavu, jer ako vam nije zabavno i interesantno, onda to što radite nije za vas, nastavite tražiti.

Eto, drago mi je da sam vam se predstavio, te se nadam da cu uskoro i ja vas vidjeti među našim blogerima, i čitati o vašim životnim iskustvima.

I za kraj jedan od mojih najdražih citata: Die gefaehrlichste Weltanschauung ist die Weltanschauung derer, die die Welt nie angeschaut haben." (Najopasniji pogled na svijet je od ljudi koji nisu vidjeli svijet)” - Alexander von Humboldt. Sretno! 


NOVOSTI

Kulturne poslastice: Izložba instalacija hrvatske umjetnice Anje Jelavić

Tijekom ovoga ljeta, Info centar za mlade INFORMADUR, organizirao je povodom proslave Dana mladih, izložbu mlade hrvatske akademske slikarice i umjetnice, Anje Jelavić pod nazivom "Identitet: prostorno-tjelesne instalacije".


Žarko Dragojević sa bendom Embassy 516 novim spotom najavljuje drugi album

Drugi album dubrovačkog alter-rock kolektiva Embassy 516 uskoro će ugledati svijetlo dana.


Natječaj za Erasmus + stručnu praksu

Sukladno preostalim raspoloživim sredstvima za 2017.g. Sveučilište u Dubrovniku raspisuje peti Erasmus+ Natječaj za stručnu praksu.


DEŠA organizira obrazovne i kreativne radionice

Prijavite se na kreativne i obrazovne edukacije u organizaciji DEŠA Dubrovnik!


Likovne radionice by Lena Kramarić

U sklopu izložbe "Lena Kramarić (35) " organiziraju se i likovne radionice za djecu i odrasle!