Ples - škola života

Autor: , 11-02-2016
Ples - škola života
U plesnoj dvorani nema skrivanja ni zavaravanja, sve je crno bijelo: ako želiš rasti kao plesač, moraš naučiti prihvatiti kritiku, dići se svaki put kad padneš (a to može biti 5 puta dnevno) i nekad, čini se, beskrajno raditi prema svom cilju.

U mojoj obitelji se poslije blagdana u prosincu, cijeli 1.mjesec provede u slavljenju raznih rođendana. Tako je 24.1. bio rođendan moje pokojne bake iz Johannesburga, pa sam se prisjetila svoje drage bake i svih njenih engleskih poslovica koje su bile apsolutno neizostavne u komunikaciji s njom. 'The early bird catches the worm', 'never say never', 'back to the drawing board', 'burn the midnight oil', 'face the music', 'take the path less travelled'.

U njenim riječima uvijek je bila neka lekcija, nijedna rečenica nije izgovorena bez nekog dubljeg značenja. Kao djeca smo učili da treba raditi, da je znanje nešto najvrijednije što možemo imati, da je neuspjeh nešto što je neizbježno i nešto iz čega izađemo snažniji i mudriji, i da svakim danom trebamo raditi na sebi da budemo bolje i kompletnije osobe. Ovo su vrijednosti s kojima sam ja odrasla i koji su me oblikovali u osobu koju jesam. Danas oko sebe nažalost ne vidim često takav primjer. Danas nije bitno da djeca rade na sebi, da budu svoja i kompletna, već samo da budu društveno prihvatljiva. Nije bitno je li dijete naučilo nešto novo i kako može primijeniti to što je naučilo na svoj život, bitno je samo koju je ocjenu dobio i,kako vole reći, 'riješio sam se toga'. Nije bitno naučiti djecu kako se oporaviti od neuspjeha i poraza, bitno je štititi ih od toga. Bojim se da novu generaciju ne pripremamo za život koji ih čeka. Odgoj moje bake, a i mojih roditelja, mene je pripremio za život i naučio da se nosim s lijepim, ali i s teškim trenucima. Moje ponašanje, privatno a i profesionalno, je upravo odraz takvog odgoja.

Imam čast raditi jedan od najljepših poslova na svijetu. Plešem, podučavam, koreografiram. Čak je posao kriva riječ. To nije moj posao, to je moj život. Svaki tjedan dolazim u kontakt sa oko 100 djece i osjećam veliku odgovornost prema njima. Ne samo u smislu njihove plesne edukacije već u obrazovno-odgojnom smislu. Duboko vjerujem da ono će ono što nauče u dvorani nositi u sebi cijeli život. Jedino je pitanje hoću li im ostaviti ono što je meni ostavila moja baka ili ću im ostaviti ono što je u današnjem vremenu i društvu prihvatljivo?

Ples je nešto što zahtijeva iznimnu disciplinu, ustrajnost, neodustajanje i trud. Kad publika pogleda jednu plesnu točku koja je blizu savršenstva, ne mogu ni zamisliti koliko je sati ušlo u to usavršavanje. Nekad je taj proces vrlo dosadan i mukotrpan ali plesači su svjesni da je to put koji moraju proći da bi imali rezultat koji žele. Dijete koje je u plesnoj dvorani 2 godine usavršavalo jedan mali korak će i u drugim poljima života imati manje problema i frustracija pri učenju novih, kompleksnijih stvari.

Plesači su sami po sebi natjecateljskog karaktera, teško je biti drugačiji kad vidiš osobu pokraj sebe u dvorani koja je možda u nečemu bolja od tebe. Ljepota plesne dvorane je da ti ta osoba ne postaje neprijatelj, ta osoba postaje netko koga poštuješ i koja te gura da ti sama budeš bolja i da dosegneš najvišu osobnu razinu koju možeš. Djeca koja plešu kod mene shvaćaju već sad da uspješni ljudi poštuju one koji su bolji od njih i uče od njih. Dižu jedan drugog i time obje osobe postaju snažnije i bolje.

U plesnom svijetu se boriš s malim neuspjesima na dnevnoj bazi. Plesači znaju da ako žele postati bolji, moraju više raditi na onome što im loše ide. To je jako velika lekcija za naučit sa tako malo godina. Znam malo odraslih ljudi danas koji mogu priznati sebi i drugima da im nešto ne ide. Ali moji mali plesači već sad znaju da je to priznanje jedini put prema rastu. U plesnoj dvorani nema skrivanja ni zavaravanja, sve je crno bijelo: ako želiš rasti kao plesač, moraš naučiti prihvatiti kritiku, dići se svaki put kad padneš (a to može biti 5 puta dnevno) i nekad, čini se, beskrajno raditi prema svom cilju. Možda vam nije jasno kako mala djeca to mogu prihvatiti. Razlog je taj što su u toj istoj dvorani, nakon sati i sati neuspjeha, suza i rada, osjetili čistu radost i najvažnije, ponos kada su prvi put uspjeli napraviti nešto što im se prije nekog vremena činilo nemogućim. Prije izlaska iz moje dvorane, znaju da u svemu u životu moraju ustrajno raditi i da riječ nemoguće za njih ne postoji.

Jaka plesna tehnika se dobiva beskrajnim ponavljanjem i radom. Međutim, da bi plesač dotaknuo svoju publiku on mora imati tri stvari. Karakter, emociju i ranjivost. Bez obzira što svaki mali plesač u mojoj dvorani vježba iste vježbe i pleše iste korake, svaki od njih će na kraju na emotivnoj razini izvesti istu koreografiju na potpuno drugačiji način. Čak se to i potiče. Postoji li ljepši način da dijete nauči da ako želi biti dobar u nečemu da onda baš mora biti svoj, a ne duplikat nekog drugog? Da bi bio sjajan plesač on mora naučiti sebe unijeti u djelo, mora naučiti ne bojati se biti ranjiv i pokazati svijetu svoju golu emociju. Što si ranjiviji na pozornici to je veća nagrada za tebe, veći adrenalin i na kraju veća radost.

Svaki dan u plesnoj dvorani, ja kao trener i moji mali plesači radimo na sebi, na fizičkoj, psihičkoj i emotivnoj razini. Ne bojimo se pada već se borimo i učimo jedni od drugih. Čini se da je moja baka ipak pobijedila! U našoj dvorani radimo upravo ono što je ona tijekom mog odrastanja tražila od mene. Sam karakter onoga što podučavam me tjera da svojim učenicima prenosim one teške lekcije. Lekcije moje bake žive u meni  i nadam se da će moji plesači moći prenijeti ono što nauče u plesnoj dvorani na svoj svakodnevni život i na svaku situaciju koja ih u budućnosti čeka.


NOVOSTI

Kulturne poslastice: Izložba instalacija hrvatske umjetnice Anje Jelavić

Tijekom ovoga ljeta, Info centar za mlade INFORMADUR, organizirao je povodom proslave Dana mladih, izložbu mlade hrvatske akademske slikarice i umjetnice, Anje Jelavić pod nazivom "Identitet: prostorno-tjelesne instalacije".


Žarko Dragojević sa bendom Embassy 516 novim spotom najavljuje drugi album

Drugi album dubrovačkog alter-rock kolektiva Embassy 516 uskoro će ugledati svijetlo dana.


Natječaj za Erasmus + stručnu praksu

Sukladno preostalim raspoloživim sredstvima za 2017.g. Sveučilište u Dubrovniku raspisuje peti Erasmus+ Natječaj za stručnu praksu.


DEŠA organizira obrazovne i kreativne radionice

Prijavite se na kreativne i obrazovne edukacije u organizaciji DEŠA Dubrovnik!


Likovne radionice by Lena Kramarić

U sklopu izložbe "Lena Kramarić (35) " organiziraju se i likovne radionice za djecu i odrasle!