Budi promjena koju želiš vidjeti...

Autor: , 26-02-2016
Budi promjena koju želiš vidjeti...
Težnja koja se činila nerealnom, postala je moja stvarnost. Shvatila sam da me do toga dovelo ono početno vjerovanje u ovaj Grad i sebe, u naše zajedničko bolje sutra.

Nedavno mi je netko rekao da je dom ono mjesto u kojem sve nađeš onako kako je i bilo prije nego si otišao. Uistinu je tako. Dubrovnik je dom; svaki njegov kutak poznam bolje nego sebe; ulice na kojima sam odrasla i gdje su prijatelji, obitelj i poznanici; mjesto gdje prolaznici imaju poznata lica; grad kojemu se uvijek iznova vraćam s osmjehom na licu. Barem je tako izgledalo. Ono na što tada nisam obraćala pozornost jesu okolnosti u kojima se moji povratci odvijaju – bili su dozirani u onoj savršenoj mjeri, na lijepa razdoblja zimi i ona vrhunska ljeti – dok je neki novi život izgrađen tijekom godina provedenih u Zagrebu.

[Studenti uvijek dolaze doma u pravo vrijeme.]

O tome nisam razmišljala kad sam u rujnu prošle godine spakirala stvari i vratila se još jednom. Ovoga puta ne kao student, već kao mlada osoba s namjerom dužeg ostanka i pronalaženja posla. Povratak u Dubrovnik nakon sedam godina provedenih u Zagrebu najjednostavnije bih mogla opisati kao šok za organizam, je u mom slučaju to nije bilo promišljeno djelovanje. S obzirom na svoje obrazovanje logično je bilo da potragu za poslom, odnosno stručnim osposobljavanjem, započnem slanjem životopisa na adrese lokalnih medija. Tijekom studija imala sam sreću da se kroz rad u novinarstvu bavim onim područjem koje me uistinu zanima – kulturom i umjetnošću. Činjenica je da je takvo nešto gotovo nemoguće na lokalnoj razini u malome gradu, pogotovo na početku onoga što nazivamo karijerom. Nemiran duh se nije mogao pomiriti s takvim stanjem stvari. Danima sam razmišljala o budućnosti, životarila, jer sam po prvi put u situaciji u kojoj nemam konkretnu obvezu. Probudila bih se, otišla u šetnju sa psom, popila koju kavu, malo lutala i opet se vraćala doma pregledavati web burze u potrazi za stručnim osposobljavanjem. U jednome trenutku postajem svjesna da je ta potraga za poslom ujedno i potraga za samom sobom, za onim što me ispunjava i čini sretnom.

Toga petka, možda dva tjedna po povratku, šetala sam s Đurom pokraj Lazareta i ugledala jumbo plakat na kojemu je stajalo:

2020 Dubrovnik vidim u punom sjaju.

LUĆI (8) VJERUJE U DUBROVNIK 2020, VJERUJ I TI“.

 

Nastavila sam šetnju zaokupljena mislima o pročitanom, i zaključila kako i ja uistinu vjerujem u Dubrovnik. Ovome je Gradu potrebna promjena a kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture mogla bi predstavljati prvi korak. Odlučila sam se detaljnije informirati o cjelokupnom projektu. Pretražujući web naišla sam na stranicu dubrovnik2020.hr i krenula detaljno iščitavati riječ po riječ.  Svakim novim retkom moje zanimanje je raslo, popraćeno osjećajima entuzijazma i oduševljenja. Došla sam do posljednjeg stupca na kojem piše: “Kontaktirajte nas“ i pomislila: „Zašto ne?“. Otvorila sam obrazac prijave za volontiranje, ispunila ga svojim kvalifikacijama i ponekim razmišljanjima o projektu. Smatrala sam kako je volontiranje prvi korak ka tome da moj dan dobije neki veći smisao, a ako bih pritom mogla volontirati na projektu koji me istinski zanima to jedino može značiti zadovoljstvo.

Nekoliko dana nakon što sam poslala prijavu primila sam poziv iz Ureda za kandidaturu Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Pozvana sam na razgovor. Iako sam bila svjesna da to nije razgovor za posao, veselila me ideja da ću napokon nešto raditi u okruženju koje me užasno privlači. Upoznala sam se sa projektnim koordinatorom i ostatkom tima, te sutradan krenula volontirati u press uredu. Volontiranje podrazumijeva da sami odlučimo o količini vremena kojega izdvajamo u tu korist, te u skladu s tim dogovoreno da to budu neka dva do tri sata dnevno. Međutim, svakodnevno sam ostajala duže jer me zanimalo sve u vezi procesa pripreme kandidature, htjela sam učiti i napredovati na osobnoj razini, stjecati nova iskustva i vještine koje mi neupitno mogu pomoći čime god se u bliskoj budućnosti počnem baviti. U početku sam obavljala administrativne poslove i pomagala u komunikacijskom dijelu projekta, ono što zapravo znam i za što sam se školovala, a potom i u organizacijskom kad je ispomoć bila potrebna. Malim sam koracima prilazila bliže onome što me interesiralo – upoznala sam izuzetne ljude, radila u njihovom okruženju i lagano postajala dijelom procesa.

Koji tjedan kasnije započinjala je predprodukcija projekta pod nazivom „Grad kandidat: Razotkrivanje“ u sklopu kojega su pozvani naši vrhunski umjetnici da interveniraju u javni prostor Grada. Iskreno sam se nadala da postoji šansa da budem dio produkcije, osjećala sam da je to ono „pravo“, ono što želim raditi iako nisam bila sigurna da sam spremna na to. Pojavila se trema i strah od neuspjeha, ali podrška radne okoline nije izostala i to je bio neizmjeran poticaj. Susret i suradnja s nekim od ponajboljih suvremenih hrvatskih umjetnika bilo je vjerojatno moje najznačajnije iskustvo do sada. Pohvale onih čijim sam se radovima do tada divila, onih koji su djelovali tako daleko i nedostižno dovele su me u stanje potpune euforije, pa je tako i volontiranje u području kojeg volim bilo vrjednije od bilo kojeg novca koji sam mogla zaraditi negdje drugo. Nakon nepuna dva mjeseca odigrao se meni tada nezamisliv scenarij: tijekom rada na „Razotkrivanju“ ponuđen mi je konkretan angažman unutar EPK. Trenutak u kojemu osjećate i spoznajete da radite nešto što nikad niste mislili da možete i da hoćete, neprocjenjiv je. Težnja koja se činila nerealnom, postala je moja stvarnost. Shvatila sam da me do toga dovelo ono početno vjerovanje u ovaj Grad i sebe, u naše zajedničko bolje sutra. U momentu iznimnog zadovoljstva sjetila sam Gandhijevog citata na jednom zagrebačkom grafitu kraj kojeg sam često prolazila: „Budi promjena koju želiš vidjeti...“. Ako nešto istinski želite, šanse postaju veće. Poanta je u stvaranju mogućnosti, a ne u potrazi za njima, i tu priča svakoga od nas zapravo tek počinje…

[Hvala cijelom EPK timu i Dubrovačkim ljetnim igrama na nesebičnoj potpori.]

 


NOVOSTI

Kulturne poslastice: Izložba instalacija hrvatske umjetnice Anje Jelavić

Tijekom ovoga ljeta, Info centar za mlade INFORMADUR, organizirao je povodom proslave Dana mladih, izložbu mlade hrvatske akademske slikarice i umjetnice, Anje Jelavić pod nazivom "Identitet: prostorno-tjelesne instalacije".


Žarko Dragojević sa bendom Embassy 516 novim spotom najavljuje drugi album

Drugi album dubrovačkog alter-rock kolektiva Embassy 516 uskoro će ugledati svijetlo dana.


Natječaj za Erasmus + stručnu praksu

Sukladno preostalim raspoloživim sredstvima za 2017.g. Sveučilište u Dubrovniku raspisuje peti Erasmus+ Natječaj za stručnu praksu.


DEŠA organizira obrazovne i kreativne radionice

Prijavite se na kreativne i obrazovne edukacije u organizaciji DEŠA Dubrovnik!


Likovne radionice by Lena Kramarić

U sklopu izložbe "Lena Kramarić (35) " organiziraju se i likovne radionice za djecu i odrasle!